Upoznao sam ih, i rekao: “Ovo je moja žena.”
Nije ni trepnula, pružila mu je ruku i osmjehnula se onako automatski, iz pristojnosti. No, on je odmah krenuo s komplimentima: kako ne može vjerovati da ima toliko godina, kako izgleda sjajno, koliko je zgodna… Naravno, i on je odmah pozvao rundu pića.
U početku se ona činila pomalo rezerviranom, čak i blago nelagodno što bi treći mogao ostati s nama. No, kako su čašice išle redom, a on je redovito sipao komplimente i lagane, ali ne napadne dvosmislene komentare, vidjelo se da joj to godi. Počela se smijati na njegove šale, hvatati ga pogledom, čak se i malo igrala s čašom u ruci, onim njezinim znakovima koje poznajem do savršenstva.
Počeo sam se topiti od uzbuđenja. Sve se počelo odvijati točno onako kako sam zamišljao.
Nakon još par pića, predložio sam da odemo malo na podij. Glazba je bila taman – lagani deep house s jakim ritmom, taman za senzualno njihanje. Ona me pogledala s blagim smiješkom i rekla:
“Ajde, može. Ali znaš da ne plešem dugo.” Alkohol je napravio svoje – bila je opuštena, dovoljno da ne razmišlja previše. Samo se prepustila i uživala u svemu što slijedi.
Krenuli smo, a on je naravno pošao za nama. Bilo mi je jasno da joj ne smijem nametati ništa – sve je moralo izgledati slučajno, prirodno. I bilo je. Stali smo među ljude, i ona je odmah počela ritmično micati bokovima, zatvorenih očiju, kao da se želi potpuno prepustiti glazbi.
Ja sam je zagrlio s leđa, ruke na bokovima, povremeno prelazio dlanovima preko njezine gole kože između suknje i majice. Bila je mekana, topla, i moglo se osjetiti kako se opušta. On je plesao ispred nas, gledajući je direktno u oči, i povremeno se približavao dovoljno da joj može šaptati nešto u uho – sitne pohvale, lagane provokacije.
Ona mu se počela smješkati. Oči su joj bile mutne od pića i ritma, onako kako ih zna imati kad se uzbudi.
U jednom trenutku, rekao sam: “Idem samo do WC-a, vratim se brzo.” Nagnuo sam se prema njoj i šapnuo tiho, ali jasno: “Sve je u redu… uživaj.” Pogledala me pomalo zbunjeno, ali nije ništa rekla.
Otišao sam, ali nisam otišao predaleko – stao sam blizu, iz polumraka, točno tako da ih mogu vidjeti. I tada se počelo događati.
On se približio i stao plesati tik uz nju, dovoljno blizu da joj dodiruje bokove. Ruke su mu bile spuštene niz tijelo, ali onda su krenule gore, lagano, kao slučajno, po vanjskoj strani njezinih bedara. Ona se nije pomaknula. Samo je nastavila plesati, glave zabijene unatrag, oči zatvorene. Zatim je otvorila oči, pogledala ga i – nasmijala se.
To je bio znak.
On je tada stavio ruke na njezine bokove, povukao je malo k sebi i nastavio plesati zalijepljen uz nju. Njezina stražnjica bila je naslonjena na njegovu prepone, i nije se micala. Samo se ljuljala u ritmu glazbe, dok su mu ruke klizile uz njezinu stranu. Jedna mu je čak na trenutak skliznula ispod ruba suknje, preko najlonki… i opet se povukla.
Bilo mi je jasno da ne samo da mu to nije zamjerila – nego joj je godilo.
Ja sam stajao u mraku, uzbudjen, nervozan, zbunjen – teško je to definirati. Gledao sam svoju ženu, tako jebozovnu i opuštenu, kako dopušta drugom muškarcu da je dodiruje – i uzvraća mu. Gledao sam ono što sam godinama zamišljao. I znao sam da nema povratka.