Oblaci kiše prekrili su Minhen kao teški veo tuge, kapljice su padale po staklima autobusa dok je Nada ulazila u grad, suze se miješale sa kišom na njenim obrazima, torba teška od novca i “Ane Karenjine” – jedinog što je ostalo od Milenka, stranice pohabane od njegovih prstiju, miris njegove kože još uvezan u papir. Odlučila je: prošlost ostavlja iza, ali Milenka nosi u srcu zauvijek, tog tihog studenta sa osmijehom koji je topio led, sa rukama koje su milovale dušu.
Zaposlila se kod naših gastarbajtera – Naser i Ramiza iz srednje Bosne, stan pun dječjeg smijeha i mirisa ćevapa. Čuvala je njihovu djecu u sobičku koji su joj dali, zidovi tanki, krevet uski, ali sigurniji od beogradskih ulica. Ramiza je bila dobra, dijelila hljeb i priče o kući, ali Naser… u njegovom pogledu nije bilo poštovanja – bilo je gladi, mjerkanje sisa pod majicom, butina kad se saginjala za igračke, očiju koje su gutale kao vuk.
Ponudio joj je veće novce: “Radi u mom restoranu, Nado, stranci dolaze biće i dobrih napojnica.” Prihvatila je, jer novac je bio most ka novom životu. Restoran pun dima i smijeha, gosti, stranci sa debelim novčanicima, a poslije fajronta – prazne stolice, miris piva i prženog mesa.
Te noći, kasno, svi su već bili otišli. Naser je zaključao vrata, ključ zvecnuo kao sudbina. “Ostani, pomogni da se očisti,” rekao je, glas dubok, oči sjajne od rakije. Približio se otraga dok je brisala šank, ruke na njenim bokovima, dah vruć na vratu.
“Znam ja tebe, ciganko, vidim po očima – kurva si.” Pokušala je da se okrene, ali uhvatio je za kosu, povukao nazad, pritisnuo je licem na šank, hladan drvo pod obrazom.
Skinuo joj je suknju brzo, gaće pocijepao, prsti grubo u pički – suha prvo, ali tijelo izdajnički vlažno od navike.
“Vidi, već curiš,” režao je, pljunuo na kurac, neveliki ali debeo, tvrd, venama prošaran, glava natečena kao u Rasima. Gurnuo je jednim trzajem, duboko, bol oštar ali poznat, zidovi pičke rastegnuti do granice. Pumpao je žestoko, bokovi udarali o guzicu, pljeskanje mesa odjekivalo u praznom restoranu, ruka na njenom vratu, pritiskajući je dole.
“Jebi se, kurvo, uzmi ga cijelog!” Stenjala je, ne od užitka, već od bola i bijesa, ali tijelo se budilo, klitoris nabrekao, sokovi curili niz noge.
Okrenuo je na leđa, na sto, noge u zraku, ušao opet, dublje, jače, sise van iz majice, gnječio ih grubo, prsti štipali bradavice do bola.
“Koliko si kuraca uzela, a? Reci!” vikao je.
Ritam je bio lud, jaja pljeskala po guzici, znoj kapao po njenom trbuhu. Orgazam je došao izdajnički – tijelo se grčilo, pička stisnuta oko njega, vrištala je kroz suze, a on se smijao:
“Vidim, iskusna si, mnogo bolja od Ramize!”
Svršio je unutra – vrući mlazovi, punili je obilno, curili van kad se povukao, kurac sjajan od sokova. Ostavio je novčanicu na stolu:
“Sutra opet, samo za veće novce.”
I došla je opet. I opet. Zavisnost se vratila kao stari demon – seks nije bio ljubav, bio je utjeha, bijeg od Milenkovog duha. U restoranu poslije zatvaranja: na podu, pritisnuta uz frižider, Naser je jebao u guzicu – pljuvačka kao podmazivanje, bol kao nož, ali užitak kad je prsti trljali klitoris, svršavala je vrišteći, sperma curila niz butine. U skladištu, na koljenima, sisala ga duboko – slano, gorko, jezik po venama, gutala do kraja dok je držao kosu, svršavao u grlo. Sa gostima – stranci, napojnica debela, Naser gledao dok su je uzimali naizmjence, u pički, u usta, po licu sperma kao maska.
