Helena: – “Ajme već sutra putujemo. Treba se pripremiti, spakirati…”
Svi su otišli a Helena i Marija su ostale sjediti u dnevnom boravku.
Helena: – „Sad sam tako uzbuđena”
Marija: – „Kladim se da jesi. Danas ti nije lak dan. Moraš se pripremiti za putovanje.”
Helena: – „Hoćeš li mi pomoći, zar ne?”
Marija: – „Da, ako slijediš moj plan.”
Helena: – „Uvijek imaš neki plan.”
Marija: – „Da, sestro. Dobar plan je pola obavljenog posla.”
Helena: – „Preumorna sam da slušam tvoj plan.”
Marija: – „Slušaj me! Prvo nam idi skuhati kavu dok ja pospremim stol i operem suđe”
Helena: – „Zvuči dobro.”
Marija: – „Nakon pauze za kavu počet ćemo pakirati prtljagu. To će potrajati jako dugo, sigurna sam.”
Helena: – „I?”
Marija: – „Onda ćemo naručiti pizzu za večeru. A poslije večere imat ćemo vremena da malo porazgovaramo i onda ćeš ići spavati.”
Helena: – „Spavat ćeš ovdje, zar ne?”
Marija: – „Ne, imam drugi plan za večeras.”
Helena: – „Hm. Razumijem.”
Navečer, Helena i Marija sjedile su na balkonu.
Marija: – „Ok. Mislim da je vrijeme da krenem. Dosta smo pričale. Moraš se odmoriti, a ja idem u grad.”
Helena: – „Jesi li sigurna da nećeš spavati ovdje?”
Marija – „Da, sigurna sam”
Helena: – „Treba li ti ključ od kuće, možda se predomisliš?”
Marija: – „Ne treba. Hajde da te poljubim i odlazim.”
Izljubile su se i Marie je otišla, a Helena je ostala sjediti i razmišljala: – „Marija mi stvarno puno pomaže. Sve je spremno pa mogu sada spavati. Još uvijek ne mogu vjerovati da putujemo sutra.”
5. dan
Helena se probudila već u 4 sata ujutro. Istuširala se, dotjerala se i sišla u kuhinju. Nakon nekog vremena došao je Daniel.
Daniel: – „Dobro jutro mama.”
Helena: – „Dobro jutro. Jesi li spreman?”
Daniel: – „O da. Jesam”.
Zatim je došla i Mia.
Mia: – „Dobro jutro svima.”
Daniel: – „Jutro”
„Dobro jutro dušo.” – rekla je Helena dok je nosila šalice sa kavom.
Helena: – „Evo kave.”
Daniel: – „Hvala”
Mia: – „Tnx”
Onda je došao i Gregor.
Gregor: – „Dobro jutro, jeste li spremni?”
Helena – „Sve je spremno. Možete odnijeti stvari u auto dok ja spremam doručak.”
Gregor i Daniel su odnijeli prtljagu u auto i vratili se u kuhinju. Doručak je bio spreman.
Sve je bilo spremno i nakon doručka sjeli su u auto i krenuli prema Beogradskom aerodromu.
Gregor: -”Daniel, ja vozim za tamo i ti ćeš za nazad. Ok?”
Daniel: – „Sjajno, hvala ti što si imaš povjerenja u moje vozačke vještine. Nego, pripremio sam nešto muzike da ne moramo slušati radio cijelo vrijeme”.
Mia: – „O ne, vjerojatno ćemo slušati heavy metal.”
Daniel: – “Ne, ima nekoliko rock pjesama za mene, za tatu disco 80-e. Za mamu balade i za tebe new age.”
Mia: – “Oh, hvala ti puno”
Put je protekao ugodno i bez neplaniranih događaja. Čak i duže čekanje na aerodromu u Istanbulu proteklo je ugodno. Dugačak let i promjena vremenske zone prilično ih je umorio tako da su sletjeli u Cancun prilično umorni i neispavani a jedino je transfer od aerodroma do resorta protekao duže od planiranog. Ipak u hotel su stigli na vrijeme da obave check in. Prijavili su se na recepciji i dobili ključ od velikog apartmana na zadnjem katu hotela. Bio je to veliki apartman sa 3 spavaće sobe, 3 kupaonice, dnevnim boravkom…
Daniel: – „Vau, ovo izgleda savršeno.”
Mia: – „Super, svaka soba ima kupaonicu. Ljudi, želim vam laku noć. Idem se istuširati i spavati. Sutra ću raspakirati.
Daniel: – “Laku noć, i ja ću učiniti isto”
Helena – “Laku noć. I meni samo treba tuš i krevet.”
Gregor – “I ne zaboravite dogovor. 10 dana bez mobitela. Ok?”
Mia: – “Ok ha ha, izdržat ću ali zar nismo rekli pola sata na dan?.”
Gregor: – „Dogovoreno”.
Zahvaljujući autokorekciji i mojoj brzopletosti, mogli ste primjetiti da se u nekoliko navrata umjesto Tomislava pojavljuje ime Trevor. Moje isprike i obećanje da će u nastavcima biti manje takvih grešaka.