Pojavila se u mom krevetu

Ustajem te laganim korakom dolazim do kupatila. Sve je poput rotirajućeg valjka, sve se okreće; u jednom trenutku u smjeru kazaljke na satu a u drugom u suprotnom. Strah me. Taj osjećaj koji čovjeka izjeda iznutra … poput virusa. Ne sjećam se niti jednog detalja prijašnje noći; “Biće da sam poševio kakvu ribu i zaspao.”

Vratio sam se u sobu. Na krevetu je ležala djevojka … Ne, na krevetu je ležao anđeo. Koža svijetla poput svjetla, oči boje meda, kosa opuštena do sredine leđa … Golo tijelo anđela. Stajao sam kao kip. Da; glavni jebač u gradu je ostao bez teksta kad je ugledao djevojku. Polahko je otvorila oči. Taj nježni pokret desne ruke dok se rastezala je otkrio njene grudi. Bujne, perfektne grudi. Sjećanja su počela navirati. Zabava, piće, krevet, kraj. Prozborila je kratko

– “Gdje ti je kupatilo ?”

I dalje nesvjestan cjelokupne situacije uputio sam je niz hodnik. Dok je gola hodala hodnikom, tek sam uvidio njenu figuru : Da, definitvno anđeo ili u najmanju ruku neki supermodel svjetske klase. Zar je moguće da sam poševio takvu djevojku ? Čak i ako nisam, pogled na njeno nago tijelo mi je bio dovoljan. Ipak, njene riječi koje su jedva doprle do mog uha su mi razbile svaku sumnju :

– “Sinoć sam se prekrsano provela. Najbolji ti jaran nije lagao kad je rekao da znaš zadovoljiti ženu.” – te riječi su bile izvor mog adernalina u tijelu. Odjednom je počeo nekontrolirano navirati. Ipak, bio sam muško, morao sam se obuzdati.Vratila se u sobu a ja sam i dalje stajao na istom mjestu.

“Vjerovatno mi se ne sjećaš ni imena, ali eto …” “Almira.” – naglo sam je prekinuo.

Njeno zbunjeno lice reklo mi je sve. Zar je moguće da sam ispalio ime i pogodio ? Sudbina mi se nasmiješila …

– “Da… Čula sam da nisi baš poznat sa pamćenjem imena.” – rekla je sa blagim smiješkom.

Odlučio sam stvari preuzeti u svoje ruke : “Da … ali pamtim samo onima koje su vrijedne da budu zapamćenje.”

– “Ah, laskavac …” – vragolasti osmijeh mi je još više probudio duboku požudu. Osjetio sam vulkan u sebi; gorio sam. Krenula je ka vratima.

– “Gdje ćeš ?” – upitao sam je.

– “Odlazim, da ti ne smetam.” – odgovori očigledno zbunjena.

– “Šta kažeš na to da nam pripremim kafu dok se oboje malo razbudimo pa onda idi ?” – morao sam, trebao sam je blizu.

Kafa je bila gotova. Dim je vragolasto kolutao zrakom tražeći svoj svijet. Gutljaj po gutljaj, riječ po riječ. Da, bila je više od anđela : Bila je najpametniji anđeo. Oduvijek sam bio rock i metal tip lika … Mrzio sam pop kulturu iz dna duše, a nisam naročito poštovao ni narodnu. Bojao sam se da sa tim ne izgubim sve šanse. Kada me pitala šta slušam, odlučio sam ići na foru iskrenosti :

– “Zavisi od raspoloženja … Kada sam tužan poslušam šta od Bon Jovia ili Hollywood Undeada, a kada sam sretan slušam sve od Skilleta, Escape the Fatea, Bullet for my Vallentinea, All that Remains, Avenged Sevenfold …” – lice joj je bilo čudno. Šok, ili razočarenje ?

“Iskreno, nisam mislila da iko više u ovoj vukojebini to sluša.” – reče tiho, ali sretno.

Cura koja voli slušati rok ? Došlo mi je da sam sebe izjebem od sreće.

Please wait...
Možda Vam se sviđaju i ove
guest
1 Komentar
Stari
Novi Ocjeni
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
Wax
Wax
Guest
25. kolovoza 2021. 12:43

Dobro.si je izjebao ufff

1
0
Ostavi svoj komentarx