Please wait...

Popušila mi na parkingu trgovine

Ne volim kupovinu, pogotovo hrane i kućnih potrepština ali mora se i to obaviti kad sam živiš, Palo je večer i otišao sa spiskom kojeg sam danima pravio, kako sam primjetio da mi nešto nedostaje pisao sam ako nije hitno da se mora odmah kupiti ili ono što je pri kraju i uskoro bi mi moglo nestati poput deterdženta. Bio je to podugačak spisak i krenuo sam polako puniti kolica u jednoj velikoj trgovini.

Dok sam išao između polica sa kolicima primjetim lijepu žensku kako sagnuta dokučuje neke stvari iz najdonje police i otme mi se nekontrolirani uzdah i riječi “ajme majko moja” kad sam vidio kako je zgodna. Zastao sam i ona je to primjetila a siguran sam da je i čula uzdah. Bilo mi je neugodno zbog glupe reakcije ali onaj prizor guze u uskim trapericama je bio prekrasan.

blowNastavio sam dalje sa spiskom u ruci kružiti među policama i u roku dvije minute sam ju opet susreo 2 puta vrlo blizu kako nešto traži i oba puta me pogledala na kratko i odmah skrenila pogled. Kad je spisak bio pri kraju i kolica puna još sam odlučio napraviti jedan krug između svih polica da vidim ima li što da mi treba a nisam zapisao. Opet se pojavila ispred mene lijepa guza u uskim trapericama. Po mojoj procjeni dama od nekih 30 do 35 godina, utegnuta , zgodna, grudi male ali tijelo kao od manekenke.

Zastao sam još ubaciti ubruse za ruke a ona se nekoliko metara ispred mene opet naguzila i nešto tražila na najdonjoj polici. Ostao sam zabetoniran na mjestu i nisam skidao pogled sa nje. Pogledala je kad se ispravila kao slučajno i krenila naprijed prema blagajni. Ja sam odlučio krenuti za njom i stao sam iza nje otprilike metar i promatrao ju kako vadi stvari iz kolica i još jednom mi je uputila pogled ovaj puta malko duži jer me odmjerila od glave do pete. Bio sam u trenirci i imao tenisice na nogama, Kad je njezina roba prošla naplatu polako je slagala u vrečicu kupljeno kao daje namjerno otezala i blagajnica je malo nervozno lupkala prstima po blagajni zbog njene sporosti jer nije mogla moju robu tako brzo provlačiti preko laserskog čitača i čim se zgodna dama odmakla od blagajne ja sam ono što je prošlo preko čitača trpao u kolica a ne u vrečice i kad je sve otkucano karticom sam platio i ukucao pin , uzeo račun i krenio van uvjeren da je ona dama već sjela u auto i otišla međutim ona je stojala i pričala sa nekim na telefon i čuo sam da je rekla još sam u trgovini ,gužva je. Ja nisam mogao odoliti i pogledam ju i nasmijem se na taj komentar . Ona je prekinila razgovor i podigla vrećicu .

Pitam ju , kad sam vidio da me odmjerava onako baš detaljno – da li vam je teška ta vrećica?
– jeste
– stavite na moja kolica da vam odguram do auta
-nisam autom, pješke sam . Hvala vam na ljubaznosti
-nema na čemu ako ste daleko mogu vas povesti
– pa ne znam , hm
– ne bojte se , nisam ja manijak neki, samo vam nudim pomoć
– a zašto kad me ni ne poznate

Pružio sam ruku i rekao joj da se zovem Tomislav a ona je rukujući se sa mnom rekla – Duška.
– pa Duška sad kad se poznamo već toliko dugo da te povezem?
-ha ha ha ha vidim da ne odustaješ, može, povezi me i krenuli smo do mog auta i usput sam joj rekao da svoju vrećicu može staviti na zadnje sjedalo a ja ću svoje potrpati u gepek i kad sam otključao sva vrata daljinskim ključem otvorio sam prvo zadnja vrata i uzeo vrećicu iz njenih ruku i stavio ju na zadnje sjedalo pa ih odmah zatvorio jer sam želio da sjedne naprijed do mene.

Možda Vam se sviđaju i ove
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare