Na jednoj društvenoj mreži ima grupa u kojoj ljudi objave gdje putuju i koliko imaju mjesta u autu ako još netko mora na to odredište. Najčešće se dogovore da dijele trošak puta i svima ispadne jeftinije i brže stići na odredište.
Ja sam morao na službeni put za Zagreb i objavio sam da polazim za dva dana ujutro u 6 iz svog mjesta stanovanja i da sam u Zagrebu oko 8 sati.
Javila mi se jedna ženska osoba koja se predstavila kao Lorena i rekla mi je da joj ogovara termin i da je spremna platit koliko košta karta za bus ako mi odgovara. Nije mi bila bitna cijena jer sam imao plaćeno sve od poduzeća pa sam joj tako i rekao.
Dogovorili smo detalje i to jutro sam ju pokupio oko 6 sati u obližnjem gradiću pored mog. Imala je kofer kojeg smo smjestili u gepek i krenuli smo prema Zagrebu. Nisam previše zagledao u nju jer sam bio stariji skoro 20 godina od nje i smatrao sam da nije primjereno ništa pokušavati.
Lorena je bila prilično komunikativna i nakon nekoliko minuta se raspričala. Studentica je 3. godine u Zagrebu, danas u 11 ima ispit na kojeg izlazi 3. puta i kako je profesor “nemoguć”. Uvijek ju izludi sa pitanjima koja je odlučola preskočiti kad je učila. Znao sam dosta profesora sa tog fakulteta i kad sam ju pitao ime rekla je ime i prezime osobe sa kojom sam imao zanimljive zajedničke trenutke u doba mog studiranja. Pitao sam ju da li želi da joj sredim ispit ali da nikad nikome ništa ne kaže.
Gledala me čudno i kimnula samo glavom da želi. Dao sam joj moj mobitel da pronađe ime svog profesora u imeniku, Rekao sam da uključi zvučnik i da šuti dok pričam. Nakon nekoliko odzvonjenih poziva se javi njezin profesor
-Ooooo pa ja sam mislio da si ti zaboravio da ja uopće postojim
– Ne pizdi, znaš da sam stalno u gužvi i da imam svega osim vremena u životu
-Šala prijatelju, pretpostavljam da si danas u metropoli kad me zoveš i da želiš da se nađemo negdje na kavi
-Upravo tako ali malo je kompleksno. Vidi, nisam sam. Samnom je jedna cura, tvoja studentica a od mog prijatelja kćerka. Ja imam samo 15 minuta za kavu pa ako ti odgovara u 8 na starom mjestu. Cura će doći samnom pa znaš što trebaš ponijeti.
-Ništa, sve se dogovorimo na kavi. Pozdrav i drago mi je što ćemo se sresti nakon ne znam koliko? 3 , 4, 5 godina ha ha ha . Možda i više. Jbg ti si sad direktor. Čast mi je. Ha ha ha.
– ne zajebavaj i nemoj kasniti kao uvijek.
Kad smo prekinuli vezu Lorena me gledala malo začuđeno ali nije ništa komentirala. Rekao sam joj da o ovome ne priča nikome pa ni roditeljima a da ono o kćerki prijatelja zanemari jer mi je glupo da mu objašnjavam da te i ne poznam. Obećala je da će šutjeti i da će mi biti dužnik pa se nada da će mi se jednom odužiti.
-Već kad pričamo o tome kad se vraćate doma?
– Slobodno me oslovljavaj sa ti i vraćam se danas oko 14, najkasnije 15 sati pa te mogu i doma povesti ako nemaš druge obaveze.
– Idealno. Ako ovo rješim godina je gotova i ostaje završni za prvostupnika. Kad budete, pardon kad budeš gotov nazovi me i reci gdje da te pričekam.
– U studentskom restoranu. Nisam tamo bio 100 godina. Tamo te pokupim kad nešto pojedem i krećemo doma.