U jednom trenutku se tako gotovo neprimjetno odvojila od drustva i posla nekud prema vinogradu. Naravno, popratio sam je istreniranim okom. Nabadala je po travi, peta joj je par puta nespretno skliznula sa stikle. Bilo je prilicno lako pretpostaviti da joj je proradio mjehur. Hmmm, u takvom stanju moglo bi joj se jos nesto i desiti , pomislih u tom trenutku. Ne, nisam bio bas toliko brizan. Vise znatizeljan, ako vam je jasno kamo ciljam, he he… Oklijevao sam trenutak, no ohrabren odlicnim sefovim crnjakom, sasvim diskretno iskradoh se iza vikendice i k o svaki pravi pas tragac zaputih se tragom sefice. Nisam morao daleko. Tik iza zida zacuh glasni zvuk pljusteceg mlaza. Preda mnom se odjednom zabijelilo pozamasno, oblo zensko dupe, ispod kojeg se na suncu ljeskao zlatnozuti slap koji je skropio travu. Ustuknuh korak-dva zatecen iznenadnim prizorom, a kurac mi se iste sekunde stvrdne u gacama. Na nesrecu, sefica je skontala iznenadnu povredu svoje privatnosti od strane neocekivanog uljeza, pa se, iako usporenih reakcija, uspravila i okrenula, navlaceci posteljinu nazad na sebe.
– Kako se usudjujes – promumlja i zakoraci prema meni, no vec sljedece sekunde gravitacija se grubo nasali s njom i ona naglo posrne prema naprijed. Priskocih instinktivno, no bilo je kasno. Svladana kombinacijom predlanjskog crnjaka i proljetnog sunca, sefica se nadje cetveronoske na istom mjestu kojeg je trenutak prije natopila svojom vrucom mokracom. Da nije tragicno, bilo bi komicno.
– U picku materinu – opsuje ona glasno. Ulovih je ispod ruku, pokusavsi je uspraviti. – Pusti me, to je sve zbog tebe – prekorila me s gnusanjem, otrgnuvsi se snagom zdrijebice. Nekako se ipak osovila na noge i oslonila ledjima na zid.- Kako cu sad pred ljude ovakva – siktala je kao zmija i pokusavala ocistiti koljena od kombinacije zemlje i trave. Vrag je odnio salu, bilo je jasno. Morao sam reagirati.
– Pricekajte tu – rekao sam, iako me vjerojatno nije ni dozivjela. Zaputih se prema drustvu u kojem je bio sef i dozvah ga na stranu. Priopcih mu da sefica nije bas najbolje i da bi mozda trebala kuci. On se uozbilji i otpuhne nervozno par puta.
– cuj, daj je molim te ti odvezi! Uzmi njezin dzip, ja moram ostati tu s ljudima…
Nije mi trebao dodatno objasnjavati, sve je bilo jasno. Uvjerio sam sefa da ne treba nista brinuti, uzeo kljuceve sa stola i vratio se iza vikendice. Sefica se jos cistila, prostrijelivsi me pogledom.
– Dodjite, odvest cu vas da se presvucete…
– Naravno da hoces! Gle na sta licim – odsjekla me ostro.
Rekoh joj da podje za mnom na drugu stranu, gdje su bili parkirani automobili, da izbjegnemo ljude. Dzip se opasno zatresao kad je ljutito nasadila guzicu u sjedalo. Imao sam vec prilike voziti terenac, pa sam se brzo prilagodio i zacas smo izasli na glavnu cestu. Neugodna tisina koju si mogao rezati nozem. Voznja je trajala kojih desetak minuta, a kad smo stigli do njihove kuce ona naprasito izadje, zalupivsi glasno vratima. Gledao sam kako se nespretno uspinje stepenicama i pokusava otkljucati bravu. Usla je u kucu, ostavivsi otvorena vrata za sobom. Oklijevao sam nekoliko trenutaka. Nisam znao sto bih. Nekako se nisam mogao odmah vratiti na festu… Znao sam da joj ovo nije prva takva epizoda. Pa ipak, bio sam djelimicno kriv za njezinu malu nezgodu.