Potpuno prepuštena, supruga ponovno bila sa starijim parom (II dio)

Zastala je, pogledala me, pa se nasmijala. „Ne, neću ti sve odjednom. Hoću da me pitaš. Hoću da vidim koliko si znatiželjan.“

“Nastavi, slobodno” – jedva sam izgovorio.
„Nisu mi dali da sjednem. Nataša me okrenula prema ogledalu u hodniku, stala iza mene i rekla: ‘Večeras si naša. Bez pitanja. Bez zadrške.’ A ja… nisam rekla ni riječ. Samo sam klimnula. I osjetila kako mi se tijelo već predaje.“

„Da li su ti ovaj put dali da učestvuješ,“ upitah, gledajući je pravo u oči, „ili si opet bila posmatrač i zadovoljavala se sa strane?“

Znao sam odgovor. Mirisala je na njih. Na seks. Na dodire koji nisu bili zamišljeni, nego stvarni. Uostalom, rekla je da se osjeća razvaljeno kada je došla kući.

N se nasmiješila, onako polako, kao da zna da me drži u šaci.
„Jesam,“ rekla je tiho. „Učestvovala sam. Potpuno. Bez zadrške.“

Zastala je, pa dodala:
„Nije bilo gledanja sa strane. Nije bilo čekanja. Ovaj put su me povukli odmah. Nataša me skinula, Vlado me okrenuo, a ja… nisam se opirala. Ni na trenutak.“

Spustila je ruku na moje bedro, pogledala me s mješavinom nježnosti i izazova.
„Zato i mirisem ovako. Zato i hodam ovako. Zato ti i pričam ovako.“

„Pričaj dalje, ljubavi,“ rekao sam tiho, dok je njena glava bila naslonjena na moje rame. Osjetio sam kako joj dah postaje dublji, kao da se vraća u sjećanje.

„Skinuli su me odmah,“ nastavila je, glas joj topao, ali promukao od umora i uzbuđenja. „Vlado je bio prvi. Nije gubio vrijeme. Jezikom je prelazio po meni, kao da želi da me upamti. Nataša me ljubila strasno, u usta, bez zadrške. Kao da me uzima za sebe.“

Zastala je na trenutak, pa dodala:
„Osjetilo se… njih dvoje su bili potpuno napaljeni. Nisu se trudili da budu nježni. Samo su me odnijeli u sobu, bez riječi. Sve je bilo brzo, ali intenzivno. Nataša mi je masirala grudi, ljubila me, dok je Vlado već bio… u meni. Lagano, ali odlučno. Kao da zna tačno koliko da mi da, a koliko da me ostavi da želim još.“
Pogledala me, oči joj sjajne, ali mirne.

„Bilo je sirovo. Stvarno. I ja sam uživala. Ne zato što sam bila njihova… nego zato što sam znala da ti znaš. Da me zamišljaš. Da me čekaš.“

N je još uvijek bila naslonjena na moje rame, a ja sam osjećao kako mi tijelo gori. Svaka njena riječ me obuzima, iako dio mene još uvijek ne vjeruje da ovo zaista slušam.

„Kao što sam rekla,“ nastavila je tiho, „bilo je nabrzaka… Od silne želje Vlado je brzo svršio.“
Napravila je dugu pauzu. Osjetio sam kako mi dah zastaje.
„U mene,“ dodala je, skoro šapatom.

Zadrhtao sam. Nije bilo sumnje — sve je bilo stvarno, sirovo, bez filtera.
„Nataša me tješila,“ nastavila je, „ljubila me strasno, držala me kao da zna da mi treba još. I nije mi smetalo. Ni najmanje.“

Zatim se okrenula prema meni, pogledala me direktno, oči joj mirne, ali pune izazova.
„Da li smeta tebi, mužiću?“
Zastala je, čekajući moj odgovor.
A ja… nisam znao da li da dišem dublje ili da se nasmijem. Sve u meni je gorjelo.

„Ne smeta, ženice. Pričaj mi dalje,“ rekao sam tiho, skoro šapatom.
Osjetio sam kako joj tijelo reaguje na moj glas — blago se pomjerila, naslonila još jače, kao da joj moje rame daje dozvolu da nastavi.
„Onda smo malo odmorili,“ rekla je, glas joj topao, ali s dozom nestašluka. „Redom smo išli da se tuširamo. Bilo je čudno… ta pauza. Kao da smo svi morali da se saberemo. Da se vratimo sebi, ali i da se pripremimo za još.“