N je stajala pred ogledalom, oblačila se polako, svjesna svakog pokreta. Haljina joj je bila izazovna, skoro drska — krojena da privuče poglede, da ne ostavi ništa nedorečeno. Sve na njoj mirisalo poznato: parfem koji sam joj je poklonio, ruž koji nosi samo kad želi da bude neodoljiva, pogled koji je govorio da zna tačno šta radi.
U autu, dok sam je vozio, atmosfera je bila gusta. Nije bilo potrebe za riječima — sve je već bilo rečeno. Kad smo stigli, umjesto poljupca, pružila mi je nešto u ruku. Njene gaćice. Tople, mirisne, još vlažne. Pogledala me s osmijehom koji je bio i nježan i nemilosrdan.
„Večeras… sve ide dalje,“ rekla je tiho, pa izašla iz auta i nestala u zgradi.
Ostao sam sam. Srce mi je tuklo kao da sam upravo istrčao maraton. Vožnja kući bila je maglovita, kao da nisam ni znao kojim putem idem.
Cijelu noć si sjedio, napet, zamišljajući. Svaka minuta bila je duga kao sat.
A onda, u 3:42 ujutro, telefon je zasvijetlio. Poruka.
„Ljubavi, još malo ću kući. Jesi li budan?“
„Jesam.“
Odmah sam odgovorio.
Ne mogu da se smirim. U glavi mi se vrti njen pogled kad mi je predala gaćice, njen miris u autu, način na koji je izašla bez riječi, kao da zna tačno šta ostavlja iza sebe.
Zamišljam je sada… tamo… s njima. U toj istoj haljini. Zamišljam kako se kreće, kako je gledaju, kako je dodiruju. I znam da je sve to stvarno. Da se dešava upravo sada.
A ja… sjedim ovdje, napet, uzbuđen, zbunjen, ali i nevjerovatno živ.
Čekam.
Telefon mi ostaje u ruci, ali pogled mi luta. Ustajem, šetam po stanu, ne mogu da sjedim. Sve u meni pulsira. Zamišljam je kako izlazi iz njihovog stana, kosa blago raščupana, haljina zgužvana, koža još topla od dodira.
Zamišljam kako hoda prema meni, miris koji nosi, pogled koji zna da me ima.
Svaka sekunda je duga.
U 4:07 čujem ključ u bravi. Srce mi preskoči.
Vrata se zatvaraju tiho za njom. Ulazi u stan, koraci joj lagani, ali ne sasvim stabilni. Pogledam je — kosa joj je raščupana, haljina zgužvana, šminka blago razmazana.
I onda me pogodi miris. Miješa se njen parfem s nečim sirovim, toplim, zasićenim. Znoj, seks, koža, dodiri. Sve.
Znam odmah — nije se tuširala. Nije se skrivala. Došla je da me zatekne ovako. Da mi pokaže.
Pomalo je pijana, oči joj sjaje, osmijeh joj je poluskriven.
„Hej,“ kaže tiho, kao da je sve normalno.
A meni srce lupa. Ne mogu da se pomjerim. Samo je gledam.
Ona zna. Osjeća. I uživa u tome.
“Jesi li ti to malo pijana” – Upitao sam je šaljivo.
„Možda malo,“ rekla je uz osmijeh. „Ali više sam… razvaljena.“
Sjela je pored mene, noge joj su se spustile na pod, a haljina joj se povukla visoko preko bedara. Pogledala me, oči joj sjajne, ali umorne.
„Ne znam ni gdje da počnem,“ rekla je, dok je prstima prelazila po mom koljenu. „Bilo je… ludo. Nataša me je odmah povukla za ruku čim sam ušla. Nisu me ni pitali kako sam, samo su me gledali kao da znaju da sam došla spremna.“
Zastala je, pa se naslonila na moje rame. Osjetio sam miris njene kože, vrućine, tragove večeri.
„Vlado je bio tih, ali prisutan. Nataša je vodila sve. U jednom trenutku…“
predobro napisano…sve pohvale
Hvala. Nadam se da ste uzivali.