Kada dokone gospođe, ili preciznije rečeno, dame u zrelim godinama nemaju pametnijeg posla a uz to imaju viška vremena i dovoljno novca, izmišljaju načine kako da se dobro provedu. Tako je i moja poznanica Fanika došla na ideju da proslavi jednu godišnjicu. Naime, odlučila je proslaviti godišnjicu rastave braka. Prošlo je točno deset godina kako se razvela i to joj je dalo povoda da organizira proslavu tog događaja.
Mene je nazvala naša zajednička prijateljica Matilda i obavjestila me kako moram u subotu, obavezno, doći na spomenutu proslavu. Slatko sam se nasmijala toj luckastoj ideji, no kako nisam imala ništa u planu potvrdila sam svoj dolazak. Dobo sam znala da će to biti skup napaljenih žena koje su sve mahom prešle četrdesetu godinu života, a neke i pedesetu.
Idućeg dana nazvala sam Faniku. Zanimalo me koliko je prijateljica i poznanica pozvala. Trebalo nas je biti oko petnaestak a možda i više. Većina su dame koje su udane pa imaju obaveze i vjerojatno neće moći doći. Nabrojala mi je na koje sve žene računa da će doći. Zaključila sam kako većinu poznajem. Neke više a neke manje. no to nije bilo ni bitno.
Proslava se trebala održati u jednom motelu nadomak grada. U ovoj priči namjerno neću spominjati ime motela jer možda netko od muževa mojih poznanica pročita ovu priču pa se sjeti da je njegova žena te subote bila tamo. Stigla sam, zajedno s Matildom, u točno dogovoreno vrijeme. Parkirale smo auto na pošljunčanom parkingu i krenule ka ulazu. Pošle smo kroz hol gdje se nalazila garderoba i toaleti te smo gurnule pokretna vrata i ušle u salu. Tu su oko spojenih stolova već sjedile Fanika i desetak žena. Bile su dobro raspoložene i pozdravile su nas glasnim povicima. Odmah sam uočila da su sve dame jako lijepo odjevene, dotjerane i našminkane.
Moram malo opisati unutrašnjost sale. To gdje smo mi bile je manja sala i tu se s desne strane nalazi dugački šank ispred kojeg su barske stolice. Čitav zid koji gleda prema van je ostakljen a na staklu se nalaze zavjese. Iz te sale se ulazi u drugu, veću salu, tj. u tu salu se skreće desno. Dakle, čitav taj prostor jeu obliku slova L. Iz te veće sale se stepenicama dolazi u još jednu manju salu koja se nalazi na katu. Ove dvije sale u prizemlju, prema potrebi, mogu se odvojiti harmonika vratima koja se protežu čitavom dužinom. Sada su ta vrata bila dijelom zatvorena. Inače čitav prostor je lijepo uređen i ukrašen s mnogo cvijeća u betonskim žardinjerama. Odmah sam po zvucima glazbe i glasovima zaključila da se u većoj sali održava neka malo veća proslava.
Srdačno smo se, Matilda i ja, pozdravile s prisutnim “curama” i zauzele svoje mjesto za stolom. Konobar nam je odmah poslužio aperitive. Konobari su bili mladi i naočiti muškarci i odmah sam shvatila da ih Fanika dobro poznaje. Tijekom večere primjetile smo da je u onoj većoj sali neko mlado društvo. Naime mladi momci i djevojke prolazili su nedaleko nas na putu do toaleta ili do terase kako bi zapalili cigaretu. Pitale smo konobara i on nam je pojasnio kako tamo društvo slavi godišnjicu mature. Momci i cure su bili tek nešto stariji od dvadeset godina i to je bilo lako zaključiti. Naravno da su moje “starke” odmah nanjušile mlado meso pa su već nakon prvih čaša ispijenog vina počele s bezobraznim komentarima.
