Moja žena Vanesa stigla je kući i ušavši dnevnu sobu kratko me pozdravila. Sjedio sam u fotelji pred upaljenim televizorom i gledao u nju smješkajući se. Upitao sam je gdje se zadržala tako dugo. Objasnila mi je kako je kada je završila s poslom malo lunjala gradom razgledavajući izloge a potom je s Laurom (Laura je njena prijateljica) otišla na kavu pa su se malo zatračale i vrijeme je proletjelo.
-Ma nemoj!- rekao sam.
Pogledala me upitno i vidjevši moj cinički smiješak pitala me zašto se smijem i što mi znači to; ma nemoj!?
-Ako je točno to si mi sad ispričala, kako to da na sebi nemaš gaćice?- Pitao sam je.
Trgnula se i naočigled lagano problijedila. Pitala me o čemu to ja pričam? Rekoh joj neka zadigne haljinu ako na sebi ima gaćice. Još je više problijedila rekavši mi da nisam normalan i da ne shvaća što to govorim. Posegnuo sam rukom iza svojih leđa te palcem i kažiprstom podigao njene gaćice visoko u zrak:
-Draga moja, to su tvoje gaćice. Gaćice koje si danas obukla.- Netremice je zbunjeno i uplašeno gledala u mene ne znajući što da kaže. No zastanimo na trenutak i vratimo se malo unazad.
Mi smo bračni par u već zrelim godinama. Naime, meni su 53 godine a mojoj supruzi Vanesi punih 49, dakle zagazila je u pedesetu. Imamo dvoje već odrasle djece. Kćer se udala a sin koji je nedavno završio fakultet i zaposlio se sad živi sa svojom djevojkom u njenom stanu. Žena i ja živimo u lijepom, mirnom, prigradskom kvartu. Imamo solidnu obiteljsku kuću sasvim dovoljnu za četveročlanu obitelj a kamoli ne za nas dvoje. Ulica u kojoj živimo je relativno mirna bez nepotrebne buke. S prednje strane kuće nalazi se mali komad dvorišta i ulaz u garažu. Sa stražnje strane kuće nalazi se natkrivena terasa i travnjak. Inače sve kuće u ulici prilično sliče jedna na drugu.
Dakle, sve je izgledalo savršeno dobro. Vanesa i ja bili smo zaposleni i relativno dobro smo živjeli. Ja sam inače računalni stručnjak i radim u jednoj firmi gdje prilično dobro zarađujem. No, ženina tvrtka je najprije otišla u stečaj a uskoro je skroz propala. Tako je moja draga ženica ostala bez posla. Usprkos tome od mojih primanja mogli smo pristojno preživljavati jer uz redoviti posao pronalazio sam honorarne poslove. Međutim moja Vanesa nije bila zadovoljna svojim statusom. Željela je nešto raditi i biti korisna. Za početak je odlučila spremati po kućama i glačati rublje. Iako sam joj govorio kako to nije potrebno ona je uporno pričala da je to samo privremeno dok ne nađe nešto bolje a osim toga njoj ta vrsta posla ne pada teško.
Pustio sam da bude po njenom. Uostalom primjetio sam da od kada radi to što radi izgleda zadovoljnija i sretnija. Mislio sam da ju veseli to što nešto radi i ne osjeća se beskorisnom, kako je govorila, no razlog njenom zadovoljstvu bio je ipak nešto drugo. Ja ni slutio nisam. Često sam ostajao dulje na poslu a ponekad bi odlazio i na službeni put, osim toga radio sam i u fušu, kako se to kaže, pa sam često izbivao iz kuće. Volim svoj posao i ne pada mi teško to što mnogo radim.
