Monika je bila cura od ženinog bratića i izgledala je fenomenalno. Tako da sam uvijek u njenoj blizini osjećao napetost u mojim gaćama. Nadao sam se da to nitko ne primjećuje, a imao sam uvijek neki izgovor da se izgubim iz prostorije u kojoj je i ona bila.
Bila je i dosta mlađa od mene, apsolvent na fakultetu, i pošto je bila sa dragim na stanu u Rijeci nisam ju baš previše viđao. Samo vikendima kada su dolazili na odmor, tj na domaću kuhinju kod njene buduće svekrve.
Uglavnom, u zadnje vrijeme ju baš i nisam vidio jer sam znao da su ispitni rokovi na fakultetu, a i vrijeme je kod nas bilo očajno, pa je možda i to bio razlog. Jedan dan naletio sam na njenog dragog, Tomislava, koji me zamolio ako bi mogao doći do njih u stan i pogledat nešto u vezi osigurača, jer ja sam bio električar po struci, i ako treba nešto zamijeniti da zamijenim. Znao sam da na ovoj intervenciji neću ništa zaraditi, familija i te stvari, ali sam ipak pristao, te sam rekao da mogu u utorak navratiti, jer moram nešto u Rijeku. On je bio oduševljen, ali je brzo dodao:
– Ja neću biti u stanu, ali ti je Monika tamo -dao mi je njen broj moba za slučaj da nije u to vrijeme na faksu.
– OK -rekoh- ali ako je neki veći kvar morat ćeš zvati ovlaštenog servisera jer ja ne mogu mijenjati razvodnu ploču.
– Hmmm... -zamišljeno je promrmljao- Nadam se da nije, ali ti pogledaj pa ćemo vidjeti.
U utorak sam došao do stana i pozvonio, a onda se sjetio da nisam zvao Moniku, te sam se htio okrenuti kad sam čuo da se otključavaju vrata. otvorila je Monika i mislio sam da će me srčani udar.
Bila je u kratkim hlačicama i tankoj majici ispod koje nije bilo grudnjaka i njene bradavice su se vidjele kroz majicu. Isti tren je krv iz moje gornje glave prešla u donju i ja sam osjetio kako mi kurac bubri, te sam zahvalio nebesima što sam danas obukao slip gaće.
Nasmješila se široko otkrivajući divne zube i pozvala me unutra. Nije se baš odmakla previše, jer sam ulazeći okrznuo rukom njene grudi koje su bile čista petica. Na njenu visinu, a bila je dosta niža od mene, djelovale su nestvarno.
Ušao sam unutra i odmah rsklopio svoju kutiju sa alatom, a ona je prošla kraj mene i rekla da će staviti kavu kuhati i da konačno može sa nekim kavu popiti, jer Tomislava nema od petka, pa joj je dosadno piti kavu samoj. Kimnuo sam glavom i primio se posla.
Ispitao sam sve osigurače i prekontrolirao ih, vidio da su malo preslabi s obzirom da nisu mjenjani već duže vremena, a i zgrada je starija, a i današnji uređaji troše puno više od deklariranog, tako da sam iskopčao tri osigurača i zamijenio ih novima.
Dok sam spremao alat osjetio sam miris svježe kuhane kave i u trenu kad sam se htio okrenuti osjetio sam da je netko iza mene. Polako sa se okrenuo, a Monika je stajala naslonjena na zid i zamišljeno me promatrala.
– Kava je…khmm…kuhana -naglo se trgla i nasmješila.
– Hoćeš rakiju ili sok uz kavu? -pitala je kad sam sjeo za kuhinjski stol, na kojem je napravila malo mjesta između knjiga i skripta, za šalice.
– Ne, ne hvala -odgovorio sam sa smješkom- Još bih trebao voziti kući, pa ne bih onda. Drugi put.
