Sedam dana boravka u Grčkoj metropoli koja miriše na prošlost, kulturu i ljepotu godilo mi je više no da sam paradirala gola po pješčanim plažama te otvarala muške usne koje bi bile pune slapova sline zbog mojih golih grudi. Baš sam se odmorila i naučila puno toga. Između ostaloga, naučila sam igrati grčki šah, naučila sam pjevati njihov hit s početka 2000. Godine “Dinata,Dinata”, pokoji plesni korak, tajnu pravljenja tradicionalne musake i još mnogo toga. Očijukanja s Grcima prijala su mi kao i juha na bolestan želudac, ali nije bilo akcije.
Tih sedam dana skroz sam odmorila svoje tijelo. Kako je tijelo gladovalo, tako su me želje počele proganjati. Već sam se zaželjela orgazama, svršavajućih uzdaha, nepromišljenih komplimenata napaljenih udvarača, njihovih nestašnoprodornih jezika i muškoga bananastog organa.
Ulazeći u avion, duga ljetna haljina mi je zapela oko nogu i gotovo pa sam pala na jednog tipa. U odjelu nešto lakšega materijala no ona prava poslovna, osmjehnuo mi se i pomalo smotanim glasom rekao
“ah, u redu je”.
Smjeh kao i uvijek, moj dobar izbavitelj, udaljio me od tog muškarca i ušla sam u avion da konačno sjednem. Primjetih da što više odmaram tijelo, umaram svoje oči i stalno mi se spava. Pomislila sam na tog frajera ponovno i čak me uhvatila želja za njim, ali vjerojatno zbog čak 7 dana apstinencije od seksa, a ne njega kao takvoga kakav je. Sjedalo u avionu koje je poljubila moja guzica, dokrajčilo je moje očne vjeđe te sam ih sklopila, iako sam htjela čitati knjigu koju već dugo kanim čitati: “Siddharta” pametnog Nijemca Hermana Hessea. Eto, opet me nešto spriječilo.
Procjenjujem da sam sanjala tek 15minuta, a možda i manje i te minute su trajale dok me nije brecnulo moje slinjenje na lanenoj košulji muškog ramena.
-“Joj, oprostite…” -smjeh je potrajao od neugodnosti. Još uvijek se nisam rješila navike da spavam otvorenih usta i slinim. Ta navika me uvijek u jakom umoru hvatala. Uf… Još je taj frajer kojega sam osvježila slinom bio baš onaj kad sam zapela ulazeći u avion. Ovo više nije bezazleno.
-“Mah, sve je u redu… Zaspala si, a bilo mi je žao buditi te pa sam nastavio čitati, iako me ometala tvoja ljepota.” -vrlo izravan bio je Neznanac, ali i dalje spontanoga tona. Očito ga raspaljujem, a to su mi oči potvrdile. Preko hlača izmedju nogu, uočih kako ga blagotvorno brdo muškosti odaje… Sviđam mu se. Nije ni on loš. Ustvari, vrlo je dobar. Čita, miriše, oči su mu čiste baš kao i glas. Njušim iskrenost na njemu. Baš ću ga upoznati malo dublje, a možda i najdublje.
-“Kamo vi putujete?” -odmah sam preuzela inicijativu da ne ostanemo samo na nekoliko komplimenata i pogleda te onom mom špricanju sline na toj čistoj košulji.
-“Putujem do Milana. Poslom samo, a ti?”-djeluje starije od mene, a i izgleda tako, no ja sam prešla na “ti” odmah kako bih ga opustila.
-“Ja idem takodjer do Milana i baš kao ti poslom.” -malo pogleda sa žarom, zanosom i poletom pa onda red rečenica s puno prisnosti, ali i pristojnosti. Već mi se počeo otvarati, iako ga nisam puno ispitivala, a nije ni on mene ispitivao. Pustio je da svatko kaže o sebi što hoće i to me privuklo. Ako zna kako se treba ponašati neznanac, zasigurno zna kako se treba ponašati i ljubavnik, a avionski toilet nije toliko malen za dvoje…
