Rijetki su parovi koji uspiju održati kvalitetan seks nakon dugo godina u braku. Mnogo je čimbenika koji utječu na to opravdanih ili neopravdanih, te se ne može reći da postoji nečija krivica. Jednostavno to se događa. Jedino parovi koji su oboje iznimno otvoreni, sa jakom željom i otvorenog uma uspiju održati kvalitetan seksualan život sve do kraja, a kod onih „normalnih“ seks postaje rijeđi od odlaska u shopping. Eto ni ja nisam izuzetak tako da pripadam ovoj skupini manje sretnih. Svi vi koji ste u braku jako dobro znate o čemu pričam, ali da sada ne duljimo s uvodom bacimo se na priču.
Imao sam 25 godina kad sam upoznao svoju suprugu koja je 3 godine mlađa od mene. Do tada sam imao nekoliko veza i još više avantura tako da je broj cura u čijim je pičkama bio moj kurac ukupno četrnaest što me stavlja u kategoriju relativno uspješnih. U to vrijeme nisam imao stalan posao, bavio sam se svim i svačim od konobarenja i reapariranja auti i prodajom istih pa sve do građevinskih radova, tako da sam uvijek imao novaca za trošiti i provoditi se. Da, provod i zabave su mi bili prioritet a posao tek sredstvo da bi se mogao zabavljati.
Bio je početak ljeta i imao nešto slobodnog vremena prije nego mi počne sezona konobarenja i naravno iskorištavao sam to vrijeme na najbolji mogući način – svakodnevnim opijanjem u kafićima i klubovima u užoj i široj okolici. Vratio sam se kući to jutro sav sjeban u ono vrijeme kad sunce koje već tuče budi depresiju i grižnju savjest i kad samo moliš boga da su starci već otišli na posao na ne moraš slušati uvijek one jedne te iste prodike dobro poznate svima. Tog jutra sam imao sreće što se tiče staraca. Dobrano sam ispraznio frižider oi žalio sa tko zna kojom pivom već. Tada je slijedio najbolji dio – leći u krevet i zapaliti cigaretu, ali zgužvana kutija u džepu od traperica bila je prazna. Ići spavati bez rituala pušenja nije bila opcija.
Navukao sam te iste traperice i onu znojnu majicu koja je bila bačena na pod čekajući mamu da je pospremi u u veš mašinu i uputio se van. Iako je do kioska bilo nepunih dvijesto metara nije mi niti palo na pamet pješačiti nego sam sjeo u svog sređenog Golfa jedinicu i odlučio mještanima priuštiti nesnosnu buku rezanog auspuha. Onako još pripit i mamuran, dok mi je duža kosa prekrivala lice, izašao sam iz auta i viknuo – „ Marice, daj mi jedan plavi Walter.“
Marica je cijeli život radila u tom kiosku.. I cijeli život ta baba koja nikako da ode u penziju izgledala je isto.
Ostavivši vrata od auta otvorena i upaljen motor prišao sam kiosku, škiljeći od sunca i ljut što nisam stavio sunčane naočale pokušavao sam pročitati naslove izloženih novina držeći u ruci novčanicui čekam da mi Marica da cigarete uz nekoliko pogrdnih riječi, međutim ništa se nije događalo pa ponovnim – „Marice, Walter jedan.“
U tom trenutku pogledan kroz otvoreno staklo i ugledam djevojku koja se smješkala
„Marica je na godišnjem“ – rekla je i nasmijala se.
Na brzinu sam se sabrao, razmjenili smo novac i cigarete.
„Jojj oprosti malo sam sjeban, naporna noć je bila.“ – rekao sam a ona se još jednom nasmijala i kratko rekla – „Vidim“.
Ispričavam se za brojne tipfelere, naime po prvi puta sam pisao priču na mobitelu pa…