Imam 27 godina, po struci sam stolar, nisam se ženio, ali imam usputne vezice koje nikad nisu bile nešto ozbiljno. Prije par godina su mi starci stradali u prometnoj, pa sam ostao sam sa bakom. Roditelji su mi ostavili u nasljedstvo divnu kuću u planini, te sam ju odlučio renovirati kako bih ju iznajmljivao.
Postala je pravi biser. Dovoljna za šestoro ljudi, opremljena svime što je potrebno za ugodan boravak u planinama. Iznajmljivao sam ju redovno od kako sam ju sredio. Neke sam morao i odbijati jer sam bio bukiran skoro svaki vikend.
Tako ju je i jedan par rezervirao od Božića do Nove godine, što je meni odgovaralo, jer nisam morao trčati čistiti odmah nakon Božića.
Tri dana prije blagdana napadalo je oko metar snijega, tako da sam došao pripremiti kuću za goste. Očistio sam prilazni put od snijega i napravio mjesta da se auto može okrenuti, nacijepao drva za tjedan dana, promijenio svu posteljinu i provjerio frižider i zamrzivač.
Dan prije badnjaka nazvala me gospođa koja je iznajmila kuću za blagdane i rekla je da me čeka na benziskoj kako bi je odveo do kuće. Bilo mi je malo čudno što je govorila u jednini, a ne u množini, ali nisam ništa pitao.
Kad sam došao do benziske ugledao sam predivnu plavušu ranih tridesetih ili možda i mlađu, kako stoji uz malu Ford Fiestu. Upoznali smo se, te sam ju upitao:
– Vaš suprug ili dečko će doći, da ga pričekamo ili da odmah idemo do kuće?
– Ne…neće doći. Ja sam sama. Idemo do kuće, voziti ću za Vama.
Bilo mi je malo neugodno, ali nisam ništa više pitao, samo sam joj rekao da me slijedi.
Nakon dvadesetak minuta vožnje stigli smo do kuće. Pomogao sam joj sa stvarima, objasnio joj gdje je šta, pokazao joj kako što funkcionira, te sam se odvezao do grada.
Tijekom noći je napadalo novih tridesetak centimetara snijega, te sam nakon što su ralice očistile glavne ceste, ukrcao malu frezu za snijeg u terenac i krenuo do kuće kako bih očistio prilazni put.
Kad sam došao vidio sam da nema dima iz dimnjaka, te sam pomislio da još spava. Primio sam se posla, te sam nakon pola sata očistio prilazni put do kuće. Dok sam ukrcavao frezu u terenac otvorila su se vrata na kući i izašla je u trenirci na trijem, te me pozvala da dođem na kavu. Oklijevajući sam pristao, jer mi se žurilo do grada pošto sam imao još neke obaveze kod kuće.
Kad sam ušao vidio sam da je vatra u kaminu ugašena, ali bilo je toplo. Ona je sjedila na trosjedu sa šalicom kave u ruci. Sjeo sam u fotelju i primio drugu šalicu. Tek sada sam ju pogledao u lice i primjetio sam da su joj oči crvene od plača. Bilo mi je malo neugodno, ali sam ipak pitao:
– Nešto nije štimalo u kući? Vidim da ste uznemireni.
– Ne…ne sve je u redu…samo… – tiho je odgovorila – eto…vidim da si mlađi od mene, pa prijeđimo na ti, može?
– Može, naravno – odgovorio sam sa smješkom.
Sad se i ona nasmijala, sjetno, ali ipak se nasmješila.
– Lijepa ti je ova kuća, znaš. Baš ima neki prisni ugođaj. – opet sjeta u glasu.
– Da, ja sam ju sam uredio. Ja sam stolar pa znam sa drvom. – rekao sam nekako ponosno.
– Oooo…onda tvoja draga mora da je sretnica? – rekla je značajno me pogledavši.
– A neeee…nemam curu…samo onako, neke usputne veze, ali ništa ozbiljno – brzo sam odgovorio malo se zacrvenivši.
– Ahaaa…krasno znači…ovakav ljepotan nema nikoga – rekla je odmjerivši me od glave do pete.
– Hmmmm…a kako to da si ti sama ovdje, gdje je tvoj dragi? – nisam joj ostao dužan.
– Hja…kad uhvatiš zaručnika prije nego što ideš na romantični odmor u planine sa dvadesetogodišnjakinjom u krevetu, šta bi trebalo napraviti? Ovo sam uplatila ranije tako da nisam htjela otkazati, a i trebam se maknuti od svega iz svoje okoline.
