Kroz zatvorena vrata nije se čulo što je doktor govorio ali povišen Eliov ton čuo se je do čekaonice.
„Nemaš ti pojma, nisi ti nikakav doktor! Nije to suicid, ona je jednostavno luda i to je to! Morate je strpati u ludnicu odmah. Ako čujem glasine u gradu, ako ljudi počnu spominjati da se moja žena pokušala ubiti jebati ću mater svima! Tebi prvome. Završit ćeš kao čistač, nikad više nećeš biti doktor!” Urlao je Elio.
Zalupio je vratima i uzeo mobitel. Nervozno je nešto utipkavao, a onda prislonio mobitel na uho i glasno rekao, „Primarijus Kerich, imamo problem, dođite u bolnicu čim prije!”
Pogledao je prema Valentinu i Tini i rekao,”Idite kući, ja ću ovo srediti”
Dok je vozio sestru kući, Valentin je iskoristio priliku i upitao Tinu, „Što se točno dogodilo?”
Tina je polako počela odgovarati. Sporim pokretima i još sporijim izrazom dobivala je na vremenu da dobro smisli što će reći.
„Pa… svađali su se. Kao i obično. Trebali su ići na neku večeru, ali… posvađali su se pa sam ja morala…” Odgovorila je Tina. Uspjela je složiti prilično uvjerljivu rečenicu, a čak pritom nije ni lagala.
Primarijus Kerich silom prilika došao je na posao ranije nego inače. Elio ga je dočekao i odmah mu je počeo objašnjavati, „Tvoja karijera je u pitanju, moraš…”
Primarijus ga je prekinuo, „Sačekaj me u mojem uredu dok vidim što se može učiniti.”
Primarijus je naravno, najprije išao razgovarati sa doktorom Kandarom. Dvojica stručnjaka imala su isto mišljenje. „Gradonačelnik će nas rastrgati ako se ovo pročuje. Pacijent jednostavno mora ostati hospitaliziran neko vrijeme, a ako ostane ovdje već do sutra cijeli grad će znati. A onda smo najebali.”
„Moraš ga uvjeriti da bi boravak u onoj klinici na otoku bio najbolje rješenje. Ona bi bila na sigurnom, a klinika jamči diskreciju… svi zadovoljni. Mi smo postupili kako nalaže profesija i etika, pacijent dobro zbrinut, a gradonačelnik van skandala.” zaključio je doktor Kandar.
„Da, barem njemu neće biti problem povući veze da bi se Sofiju smjestilo, a i financijski neće niti problema.” Složio se je primarijus.
Nakon što je odveo sestru kući, Valentin se vratio u bolnicu. Slijedio je razgovor, s jedne strane dvojica doktora a s druge strane otac i sin koji jedva da pričaju međusobno. Doktor Kandar je iskoristio trenutak dok su bili sami i rekao Valentinu, „Sve će biti ok, samo slušaj što će reći primarijus, svima je isti cilj…”
Nije završio rečenicu jer su Elio i primarijus dolazili. Tokom razgovora korumpirani primarijus ipak je uspješno balansirao između doktorskog poziva i etike, te odanosti Eliu. Uspio je objasniti Eliu isto ono što je doktor Kandar predložio Valentinu, a to je da se Sofija na neko vrijeme zbrine u vrhunsku kliniku „Novi Život”.
Elio je razmišljao nekoliko trenutaka i shvatio da je to dobra odluka iako su njegovi razlozi bili potpuno drugačije prirode. Zapravo svi nazočni na sastanku imali su drugačije razloge, drugačije motive ali rješenje je svima odgovaralo. Doktor Kandaru je ovo odgovaralo jer je to profesionalno ispravno rješenje. Eliu je odgovaralo jer će Sofija biti odsječena od svijeta i slučaj će biti zataškan. Valentinu je ovo odgovaralo jer je klinka Novi Život zaista najbolje mjesto gdje se njegova majka može oporaviti. A primarijus? Zadovoljio je sve strane a pritom se nije ogriješio.
Sofija se još nije bila niti probudila a već joj je bila rezervirano mjesto u najboljoj klinici u ovom dijelu Europe. U trenutku buđenja Valentin je bio uz majku. Držao ju je za ruku, a nakon što je nekoliko trenutaka zbunjeno gledala oko sebe, nasmijala se i rekla, „Eh ne mogu se niti ubiti, i tu sam zakazala.”
„Drago mi je da jesi.” Rekao je njezin sin i zagrlio je.
„Sanjala sam da ležim u sobi potpuno bijele boje, kroz otvoren prozor povjetarac je njihao zavjese a u sobu je ulazio miris borove šume. Tako lijepa borova šuma…” Pričala je Sofija.
„Hm, mama to možda nije sam san. Moram ti nešto reći. Naime zbog… ovog… trebaš biti pod nadzorom neko vrijeme… Znaš na Levantesu…” Valentin joj je pokušao objasniti ali nije htio reći direktno.
„Ah, Novi Život, rehabilitacija. Pa to mi i treba. Mnoge poznate ličnosti bile su tamo…” Sofija je brzo shvatila i djelovala je zadovoljno.
I Valentin je također zadovoljno kimao glavom. Samo je dodao, „I on se slaže. Ideš već sutra. Danas još moraš tu biti.”