Vrijeme dok se je Miriam oporavljala od nesreće načelnik policijske uprave David Steiner iskoristio je na najbolji mogući način. Znajući da dokazi koje je imao neće biti dovoljni odlučio je upotrijebiti taktiku da se privremeno pritaji. Tako bi Elio pomislio da je uspio zastrašiti Davida i da odustaje od istrage, a on bi pomno pratio Davidove korake čekajući njegovu grešku da dobije nove dokaze. I naravno, to vrijeme iskoristiti da se potpuno posveti Miriam i Ingrid..
Za Davida je to vrijeme bilo novo iskustvo. Provodeći vrijeme u kući sa Miriam i Ingrid bilo je nešto što nikad prije nije iskusio i – svidjelo mu se. Iskusio je čari obiteljskog života. Miriam se uspješno oporavljala ali David ju je pazio i brinuo se o njoj i više nego je trebalo. Od starih navika zadržao je ritual da navečer sam prošeta gradom.
U tim besciljnim šetnjama ulicama David je razmišljao i donosio odluke. Odjeven u starinski baloner, hodao je sporim korakom a iznad njega raspršio bi se oblak dima crvenog Marlbora koji je izlazio iz Davidovih pluća. Ove večeri Davidove misli bile su nekako drugačije. Inače bi razmišljao samo o istrazi, ali ovog puta u glavi mu je bilo nešto drugo.
David je bio zaljubljen i ovo vrijeme provedeno sa Miriam i malom Ingrid činilo mu se vrijednije od svog policijskom posla kojemu je posvetio život. Razmišljao je o tome da odustane od svega, zatraži premještaj u neki mirni kontinentalni dio gdje će mirno živjeti sa tom ženom u koju je zaljubljen i s tim djetetom kojem nije biološki otac ali osjeća prema njemu još i mnogo više. Očinska uloga mu se svidjela i blizu mu je bila misao da možda Miriam postane majka i njegovog djeteta. Dok je hodao ulicom u glavi mu je bila kućica na selu, dvoje djece kako se igraju u dvorištu a sebe je vidio kako u slobodno vrijeme piše memoare i kriminalističke priče.
Iako je njegov život bio podređen čuvanju zakona i služiti državi i posebno, štititi narod, ovog puta mislio je da je dovoljno učinio da narod i državu, te da je vrijeme da se povuče.
„Kriminal je ionako duboko ušao u sve segmente zakonodavne vlasti, neka drugi brinu o tome, ja sam svoje odradio”, mislio je David dok je hodao ulicama Sidara, a zatim je odlučio sjesti u kafić, te uz pivo još jednom preispitati svoje misli i možda donijeti konačnu odluku.
U ovo doba godine svi kafići i restorani su bili prazni. Većina ih je bila zatvorena, a oni koji su radili uglavnom bi vlasnici radili za šankom. David je ušao i jedan prazni kafić. Na šanku je naručio pivo, platio kovanicama i sjeo za najdalji stol kraj prozora. Otpio je gutljaj piva i otvorio novu kutiju cigareta, te se u mislima ponovno vratio Miriam i Ingrid i mirnom životu u unutrašnjosti. Gledajući kroz prozor vidio je dvojicu mladića krupne građe, izbrijanih glava odjeveni u trenirke kako užurbano hodaju pločnikom, i policijski instinkt iznenada ga je trgnuo. Nije to bilo bez razloga jer su dvojica mladića ušli u kafić. David se pritajio, još više okrenuo leđima prema ulazu i šanku, te uzeo novine. Iako nije vidio iza, naćulio je uši i slušao što se događa iza njegovih leđa.