Rano proljeće, dani su postajali sve topliji, noći i dalje hladne, kao stvorene za stiskanje toplih tijela ispod deke ili ispred kamina. Zovem se Miro, moja „trenerica“ skijanja Mira nazvala me jedan dan i upitala da li sam za vikend slobodan jer je pozvana sa još nekim ljudima u prijateljevu vikendicu u Sloveniju, u planinskom predjelu, a baš joj se ne putuje samoj, zaželjela se mojeg društva, pa ako sam zainteresiran ????….
Naravno da sam bio zainteresiran, još uvijek se sjećam svojeg bolnog zgloba koji je Mira svojim „stručnim tretmanom“ izliječila za jednu noć.
Spremio sam stvari potrebne za dva dana, s obzirom da sam pozvan na vikend ponudio sam Miri da idemo mojim automobilom što je ona s veseljem prihvatila.
Našli smo se u subotu rano ujutro, potrpali i njezine stvari, ajme kofera kao da ide nekuda na tjedan dana i krenuli polako, bez žurbe prema odredištu. Mira, ta zgodna žena, bila je obučena u uske, preuske tajice, usku, preusku majicu koja je do maksimuma isticala njezine predivne grudi. Ugodno smo pričali, moj pogled je stalno bježao na Mirine noge i njezine bujne grudi. Makar znam da je to opasno u vožnji, a i nisam znao kako će Mira reagirati, morao sam to uciniti. Ohrabrio sam se i stavio ruku na Mirinu nogu. Očekivao sam neku reakciju, ali njezina me oduševila. Pogledala me onako jebozovno, malo raširila noge i duboko udahnula.
Polako sam pomicao ruku po njezinoj nozi, svakim pokretom približavajući se sve bliže njezinoj maci. Isprva je samo malo dublje i ubrzanije disala, ali kako sam se ja sve više približavao njezinoj maci počela se meškoljit u sjedalu. Zatvorila je oči, zabacila glavu, još jače raširila noge i počela vrtit guzom uz sve glasnije uzdahe i stenjanja:
– Mirooo…. ne….. moj……. se……žurit……. immam…. oooo……. vrem…. ahhhhhhh….. ena….. aaaahhhh….. ludim………ooooohhhhhh…..
