U vezi sam gotovo godinu dana. Živimo kod njega i sve bi bilo idealno da me ne muči jedna stvar. Prije bismo svaku večer legli ranije, mazili se i na kraju poseksali, no u posljednja dva tjedna više nije tako. Svake se večeri istuširam, on u međuvremenu gleda TV, zatim legnem pokraj njega na kauč. Malo se mazimo, tek toliko, ali svako malo mi kaže da zašutim jer ne čuje TV. Nakon toga ga čekam u krevetu, no zaspim i kada se probudim nakon sat-dva, negdje oko pola tri ili četiri, on još bleji u TV. Zapravo, bilo bi dobro kada bi to bio TV. Ustanovila da svake večeri pogleda milijun pornića i pornografskih fotografija, katastrofa. Kada mu to kažem, samo se smije i kaže: “Ljubavi, ti znaš da ja tebe volim, nemoj se ljutiti.” Kako da se ne ljutim kada mu je draže sjediti za kompjutorom i gledati te gluposti nego biti sa mnom?
Nadam se da vas neću time povrijediti, no prvo što sam osjetio čitajući vašu poruku bila je “nepodnošljiva težina” seksualne rutine. Ne znam otkuda dolazi njegov interes za pornografiju, no trenutačno me više zanima kako vi podnosite tu prilično jasnu opisanu rutinu? Je li vam baš to potrebno ili vam je samo prihvatljivo s obzirom na to da vas čini sigurnom u njegovu seksualnu potrebu za vama? Kada je riječ o vašem pitanju, od tri točke koje se ističu u vašem pismu (pornografija, fiksiranost na TV i seksualna rutina) njegova mi se vezanost uz TV čini najproblematičnijom.
Ne samo zbog prilično jadnog sadržaja hrvatskih programa, nego ponajprije zbog toga što je to vrijeme izgubljeno za vas kao par. Interes za drugoga, intimnost i međusobno razumijevanje ne mogu se održavati isključivo seksom. Potreban je i razgovor i zajedničke aktivnosti – od zajedničkog kuhanja do političkih rasprava. Za svaku je vezu instruktivan sljedeći eksperiment: ako se dogovorimo da jedan dan u tjednu apstiniramo od televizije, hoće li nam upravo taj dan biti najdosadniji ili…?
