Please wait...

Vrlo ste nestrpljivi doktore

Gledao sam kroz prozor,vani je lagano padala kisa…prokleti sivi grad,da sam bar negdje gdje ima sunca,boje i bar mrvu zraka.Bacam pogled na sat,izdajnicko vrijeme,zar su kazaljke pocele ici unatrag??

-Hvala bogu jos pola sata i idem kuci…ne mogu vise slusati ljude, zamaraju me! U razmisljanju me prekida necije nervozno kucanje na vrata…,krasno nista od mojeg ranijeg odlaska,ma reci cu jednostavno da dodje sutra tko god bio….slobodnoo!- otpjevam preko volje i napravim grimasu..

Vrata su se polagano otvorila i u sobu je usla mlada zgodna djevojka duge tamne kose.-Napokon nesto lijepo danas..pomislih,da je bar dosla ranije..-

Dobar dan!- rekla je polu tiho, dobar dan.. odgovorio sam i mjerkao ju dok je prilazila stolu,miris njezinog parfema ispunio je sobu…

-Izvolite sjednite..

-Ma samo sam vas htjela…poceli smo pricati u isto vrijeme, oboje smo se nasmijali a pogledi su nam se susreli na sekundu, i dalje se smjesila ali je spustila pogled kao da joj je neugodno…Ponovno me pogledala i lagano rukom zabacila kosu unatrag…

– ma samo sam vas htjela nesto pitati..,nastavila je, ali i dalje s tim vragolastim osmjehom…

-Recite kako vam mogu pomoci? upitao sam sam je veselo, zadovoljan tim sto nije samo jos jedan dosadni pacijent…

– Zapravo kolegica mi radi ovdje…,nastavila je- i dok sam razgovarala s njom,primjetila sam vas dok ste prolazili hodnikom ,ucinilo mi se da vas poznam od nekuda ,malo sam ju izgnjavila i rekla mi je u kojoj ste sobi…ponovno se nasmjesila i polagano sjela.

Na brzinu sam premotavao film u glavi od kuda bi me mogla poznati i da li ja poznam nju od nekuda ali nista…Trznuo me zvuk njezinog mobitela koji je pao na pod…lagano se sagnula da ga podigne, naravno da sam pogledao…nosila je kosulju koja je bila raskopcana taman toliko, da je pogled u tom trenu bio predivan…imala je velike cvrste grudi koje samo sto nisu izletile pri saginjanju…

Hmm uzdahnuo sam,a ona se ispravila, pogledala me i rekla -danas sam malo nespretna..

– Niste jedini i meni danas ide naopako.. pokusao sam se izvuci osjecajuci nelagodu sto me uhvatila kako buljim kao klinac.

-Zapravo sam vas htjela pitati…,nastavila je praveci se da nista nije primjetila, ako ste uskoro gotovi s poslom ,da li ste mozda za to da odemo negdje na kavu?

– Kavu? naravno zasto ne odgovorih ko iz topa…Zgodna nepoznata djevojka koja me zeli odvesti na kavu i nije tako los kraj ovako glupog dana pomislih, cak mi je prestalo biti vazno poznajemo li se uopce ili ne…Radno vrijeme mi je ionako bilo pri kraju..

– Samo da se presvucem i mozemo krenuti ako zelite, upitao sam ju, a ona mi odgovori ozbiljnim glasom…

-Znate sta cini mi se da sam se ipak zabunila,nemojte se ljutiti sto sam vas maltretirala bez veze…ustala se polagano i krenula prema vratima…

Ostao sam ko udaren mokrom krpom,naravno moja glupa sreca…kasnije cu lupati glavom u zid,samo da se sjetim s cim sam ju otjerao…Krenuo sam za njom da ju ispratim,na licu mi se vjerojatno vidjelo iznenadjenje i razocaranje, pogledao sam ju a ona nije mjenjala izraz lica. Dosli smo do vrata…-neznam joj niti ime pomislio sam,i taman kada sam ju htjeo upitati napravila je nesto neobicno…Umjesto da je otvorila vrata zakljucala ih je i spremila kljuc u dzep,naglo se okrenula prema meni i rekla

Možda Vam se sviđaju i ove
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare