“To si pomislio? Stvarno ? U to vrijeme to je bila neka vrsta natjecanja između nas djevojaka, koje bi kojega mogla dobiti, što nije značilo da smo ih doista željeli, naprotiv, nisam ih jako voljela, bili su puni sebe, napuhani da se svijet okreće oko njih. Moj muž je bio čovjek poput tebe, inteligentan, netko tko je znao što želi, bio je poput tebe, siva eminencija u pozadini, čovjek na kojega sam se mogla osloniti, osjetiti se sigurnom u njegovoj blizini. Nažalost većumro je pred puno godina i od tada mi se nijedan nije našao na putu koji bi pobudio iste osjećaje kao on“.
“Žao mi je”, Iskreno sam rekao i nasmiješila mi se. “ Bilo je to davno, i u jednom sam trenutku odustala od traganja za novim muškarcem, pustit ću da on nađe mene “
“I ništa još nije naišlo ? “, Upitao sam znatiželjno i Suzana me pogledala ravno u oči. “Da, je, ipak! ” “To je lijepo, adam se da ste sretni zajedno ”, rekao sam i primijetio nešto čudno u njenim očima. “Ne mogu ti reći, on još nema pojma o tome” Sad sam ja iznenadio. “ Jel on poznati glumac kojeg ne možeš imati ili je oženjen pa nije slobodan? “. Odmahnula je glavom:
“Ništa od toga, komplicirano je s jedne strane i prilično jednostavno s druge strane! ”
“Ne razumijem, pa ako nađem nekoga zanimljivog, ja bih mu , da sam na tvom mjestu prišao, obratio mu se, možda i on osjeća isto, i to je onda stvarno lako i jednostavno” Sabine je lagano kimnula i htjela nešt reći kad su se ostali počeli pozdravljati i odlaziti, bilo im je dosta, jer su se ili prepili ili ih je svladao umor i na moje iznenađenje Suzana i ja smo ostali sami. Ona nije pokazivala znakove želje da ode i naručila je još jedno piće, pitala je hoću li i ja. Jasno da sam prihvatio, ljepše mi je biti s njom u društvu nego doma, gdje me ionako nitko ne čeka, sam u krevetu.
“Gdje smo stali? “, upitala me iznenada, kao da je izgubila nit. “Da sam na tvom mjestu, pobrinuo ne bih čekao, pristupio bih mu, jer često stvari ne dolaze same od sebe, osim ako sami nešto ne poduzmemo” Samo je kimnula i na moje veliko iznenađenje nagnula se prema i nježno me i lagano poljubila u usta. “Misliš tako nešto? “, šapnula mi je u uho, što sam zbog buke u pabu jedva razumio.
Srce mi je počelo kucat sto na sat. Odmah sam shvatio što je time mislila, a kad se odmaknula od mene, gledajući i me i dalje, bio sam šokiran, istina pozitivno, no nisam mogao vjerovati da se to događa, ostao sam bez riječi.
“Jel ti se svidjelo? “ – šapnula mi je i samo sam kimnuo glavom.
Blago se nasmiješila i naljutilo nas je što nam je baš tada konobarica donijela piće na taci i prekinula čaroban trenutak. Spustila ju je na stol i upitala imamo li još kakvu želju. “Molim vas, račun”, odgovorila je Suzana ne mičući pogled s mene, ali dovoljno glasno da konobarica može čuti. Odmah je otišla i na trenutak smo ostali šuteći sjediti. Nešto je napeto bilo u zraku između nas. Srce mi je divlje kucalo, usta su se osušila.
“Bilo je divno! ” nekako sam prokrljao i široki osmjeh joj je obasjao lice. “To me usrećuje, što misliš o tome, da to detaljnije probamo na nekom drugom mjestu, kod tebe ili kod mene? “ Pitanje koje mi je neka žena postavila prvi put u životu. Koliko dugo sam to čekao i sada se dogodilo. Ispred mene je bila žena mog života, moja nedosanjana ljiubav i želja i upravo mi je ona postavila to pitanje. Moj san se ostvario. Kad je konobarica došla, platio sam im ostavio joj poveću napojnicu. Zajedno smo izašli iz paba, ušli u taksi, sjedili otraga držeći se bez riječi za ruke, svaki sa svojim mislima, sve izvan nas bilo je nebitno.
