Nije lako razumjeti ono što se dogodilo. Ako bacim pogled u lijevo, vidim mirno i opušteno Sabinino lice obasjano ranojutarnjim suncem i to je za mene čudo. No idem ispočetka.
Godinama, točnije dvadeset pet godina se nismo vidjeli. Prije nekoliko mjeseci rečeno mi je da nekoliko mojih nekadašnjih školskih kolega želi organizirati dvadesetpetu godišnjicu mature. To mi je izgledalo kao nemoguća misija, pogotovo s djevojkama koje su se možda udale promijenile prezime i tko zna kamo odselile. Uglavnom neke nisu mogli pronaći, neki nisu mogli doći jer su bili predaleko ili nisu imali vremena, tako da nas neće biti previše i nisam htio uopće znati tko će i koliko će nas biti, ostavio sam da mi to bude iznenađenje.
Naposljetku je došla očekivana večer, koja je probudila moju znatiželju. Spremio sam se, uredno obukao i namirisao. Kako restoran u kojem smo se trebali sresti nije bio predaleko odlučio sam prošetati, neću imati problema s parkiranjem, moći ću popiti malo više i nakom tričetvrt sata laganog hoda stigao sam.
Na moje iznenađenje, nekoliko mojih bivših kolega već je stiglo i srdačno smo se pozdravili. Neke od njih znao sam ponekad viđati u proteklim godinama, dok neke nisam vidio od zadnjeg dana škole. Nisu se puno promijenili, odmah sam ih prepoznao, sjetio se imena, svega. Nekoliko riječi i činilo se da je vrijeme stalo. Gotovo svi su izgledali kao nekad, samo četvrt stoljeća stariji. Naravno, prva pitanja su bila unaprijed programirana i standardna. Što radiš, jesi li oženjen, imaš li djecu i sve što smo željeli znati o jedni o drugima. O tome se moglo nadugo i naširoko pričati kojim putevima se svatko od nas kretao i gdje smo završili.
Preostalo je još malo vremena do večere i svi ostali koji su potvrdili dolazak su došli, a došla je i Suzana. Dobro se sjećam koliko sam ju volio, koliko sam joj se divio. Bila je posebna, privlačila me i htio sam biti u njenoj blizini, samo nikad ništa od toga, tu i tamo pokoja rečenica i ništa više. Potajno sam je promatrao u učionici, obožavao je, ali me ona nije primjećivala, činilo mi se da ju privlače stariji dečki. Nisam imao šanse s njom tim više što sam uz sve, bio i sramežljiv, ona je za mene bila biće iz nekog drugog svijeta, bila je dio mojih snova u kojima bih ju doveo k sebi i maštao što bih sve zajedno s njom radio.
Dok nam je prilazila, promatrao sam ju, njen graciozni hod, prekrasnu figuru. Sve je na njoj bilo takvo da je privlačila zadivljene poglede, pozornost. Bila je svjesna te karizme i bio sam siguran da je uživala dok su ju proždirali očima i divili joj se. Ponosna i uzdignute glave, došla je do nas i srdačno se pozdravila, uz poljubac u obraz, pozdravila sa svakim od nas. Među zadnjima je došla do mene i nasmiješila mi se.
“Tako mi je drago što te vidim M. , dugo nisam čula nešto o tebi”, Rekla je i bio sam polaskan što unatoč svemu nije zaboravila moje ime. Prije no što sam joj uspio odgovoriti, nagnula se naprijed i neizbježan poljubac sletio je na moj obraz. Osjetio sam njen nenametljiv i privlačan miris, koji joj je u potpunosti odgovarao.
