Poševio sam šefovu ženu

Oduvijek su me palile starije zene. Pametniji mozgovi kazu da su takve stvari vezane uz najranija seksualna iskustva. Stvarno, mozda bas zbog tete Marije, mamine frendice, cije su ogromne cice redovito bile fiksacija mojih prvih drkanja. Ko ce ga znati, ja ionako uvijek vise razmisljam onom glavom dolje… Enivej, ona je imala sve. Muzevu firmu, muzev auto, muzeve novce. Samo jedno nije imala: tvrdi muzev kurac. Zato ga je trazila izvan svog kreveta. I sve bi bilo dobro da njezin muz nije bio – moj sef… Sefica je cesto navracala u firmu. Onako brzinski, lupkajuci pompozno stiklama, prezrivog osmijeha i hladnog pogleda. Rane pedesete, rasno tijelo, ugodno popunjeno mnogobrojnim domjencima i poslovnim ruckovima. Mogao bih se kladiti da je u torbici nosila najmanje dva poveca dilda. Prava kucka, rekli bi neki. I to kakva kucka, rekao bih ja! Uvijek bi uletila pravo u ured svog muzica, ne obaziruci se na nikog. Imao sam osjecaj kao da ga zeli uhvatiti in flagranti s kakvom mladom pripravnicom. No, on je bio samo zlatno tele odgovarajuceg izgleda, prenaivan za takvo sto. Osim toga, bio je istinski profesionalno deformiran. Odlazila bi uvijek nadrkano, jos ljuca i hladnija nego na dolasku. Bilo mi je zao sefa, svaki put bi ispao sonjo pred zaposlenicima. Prasica je zasluzila jebenu kaznu, pomisljao sam tada, ne mogavsi ipak odagnati jedan osjecaj od sebe. Naime, bilo je nesto tako neodoljivo u tom njezinom stavu… nesto sto me palilo do bola! – cuj, sljedeci vikend imam rostilj za poslovne partnere u vinogradu – informirao me jednog dana sef. Kako sam sjedio u prilicno odgovornoj fotelji u sefovoj firmi, bio je to i poziv za mene. Zapravo, vise neodgodiva sluzbena duznost. Ipak se na vazne partnere trebao ostaviti dobar dojam, a sto se mora, nije ni tesko, jel  … Iako je bila subota, dress code se morao postivati, pa sam obukao bolje odijelo i odvezao auto u praonicu. U sefov vinograd, popriste mnogobrojnih slicnih poslovnih sastanaka , stigao sam nesto ranije, kako bih sa sefom jos jednom dogovorio strategiju pridobivanja unosnog posla. A strategija je bila usmjerena prilicno direktno – ravno kroz zeludac!Jedno moram priznati sefu – fakat je imao stila. Uvijek bi platio najbolje kuhare, pa se uskoro miris rostilja prosirio vinogradom, docekujuci dobro poznate njuske u skupocjenim kolicima. Usiljeni osmjesi, prozirne spike, pretjerana ljubaznost – nista novo… Festa je taman bila u zamahu, kad je stigao dobro poznati terenac. Bila je to sefica, sva naperlitana, prilicno slobodno odjevena. Jasno sam vidio nelagodu na sefovu licu, ocito mu se takva nije uklapala u planove. Pa ipak je pred svim tim ljudima odglumio kako mu je jako drago sto nam se pridruzila i njegova draga supruga. A i ona je bila dobra glumica, bar kad je trebalo napuniti racun obiteljske tvrtke… Sjajno se uklopila, obasipajuci sve prisutne hinjenim osmjesima. Jedino je mene prostrijelila ostrim, pronicljivim pogledom. Ocito po njezinom vrijednosnom sustavu nisam pripadao tom probranom drustvu… Trenirana kucka, nema sta! Nisam se previse obazirao, takvi njezini postupci bili su vec nesto posve uobicajeno. Sef nije bio skrtac, pa je klope i vina bilo u izobilju. Ipak, pazio sam da ne presisam, a festa je uzela zamaha. Kao usotalom i sefica. Ocito je predoslovno shvatila vaznost ovog poslovnog sastanka , pa je neprekidno tocila svima odreda, a posebno sebi. Vinogradom je odjekivao njezin prodorni, napadni, usiljeni smijeh, a sef je, skrivajuci pogled, skrgutao zubima. To mi nije moglo promaknuti. Suosjecao sam s njim. Sefica je sve manje bila svjesna sebe. Srecom po sefov biznis, takvo njezino ponasanje nije moglo biti kontraproduktivno, jer je s vremenom zarazila sve oko sebe. Tojest, gotovo sve.