Nada je bila nesigurna zvijer u ljudskom obliku kada je ušla u Beograd – torba preko ramena, tijelo napeto od gladi koja nije bila samo za hranom.
Podrum blizu Picinog parka nije bio soba; bio je rupa u zemlji gdje su zidovi curili vlagu poput suza, a madrac na podu vonjao na plijesan, spermu i jeftin dim. Svaki njezin korak po betonu odjekivao je kao udarac u prazno, ali ona je već osjećala – ovo je njezina arena.
Pjesnik Vidoje je ušao teturajući, flaša mu se razbila o pod, staklo se raspršnulo kao kristali pod svjetlom jedne sijalice što je visila na žici. Oči su mu bile krvave, glas hrapav kao brusni papir. „Daj mi nešto što stihovi ne mogu,“ prošaptao je i bacio novčanicu koja je pala na madrac kao mrtva ptica. Skinuo je kaput, pantalone spustio, kurac mu je visio beživotan, mekan kao vlažna krpa. Nada je kleknula pred njim, usta široko otvorena, jezik koji kruži oko mlitave glave, sisajući duboko dok joj obrazi nisu upali, prsti koji gnječe jaja, čak i zubi lagano po venama – ali ništa. Samo mlitavost i miris stare rakije.
Okrenula se na leđa, razdvojila noge do bola, prsti u svojoj pički, trljajući klitoris brzo da ga podstakne, sokovi curili po madracu, ali on je samo gledao mutno i zaspao hrčući. Uzela je novac i ostavila ga da sanja o rimi koju nikad neće završiti.
Gazdarica Vera izbacila ju je u oluji. Kiša je padala kao da je prosipana iz stare kante, ulica se pretvorila u rijeku blata. Vidojev sobičak na četvrtom spratu postao je njezin hram: prozori zamagljeni, zidovi tanki kao papir, krevet škripi kao da vrišti. Vidoje nije dolazio danima, spavao po kafanama ili redakcijama, a Nada je otvarala vrata svakom ko je imao novac ili glad u očima.
Radnik sa pruge ušao je u šest ujutro, miris uglja i znoja, ruke kao čelične šipke. Nije govorio. Okrenuo ju je licem prema zidu, zadigao joj suknju do grla, pljunuo u dlan i razmazao po kurcu koji je već pulsirao kao srce divlje životinje – debeo, venama prošaran, glava natečena i crvena. Pritisnuo je na njezin ulaz, vruć i tvrd, i ušao jednim trzajem, duboko do materice, zidovi pičke rastezali su se do granice bola, osjećala je svaki centimetar kako je puni, glava udara u dubinu. Pumpao je kao parni čekić, svaki udar odjekivao kroz kost, jaja pljeskala po butinama kao bič, znoj kapao po leđima. Stenjao je kroz zube:
„Razvaliću te, ciganko, da osjetiš svaki dan na pruzi!“
Uhvatio ju je za kosu, povukao glavu nazad, drugom rukom gnječio sisu, štipajući bradavicu dok je ubrzavao, ritam lud, pička curila sokove niz noge. Orgazam ju je udario iznenada, tijelo se grčilo, zidovi stisnuti oko njega, a on je nastavio, dublje, jače, dok nije svršio unutra – vruće poput rastopljenog olova, mlazovi gusti i obilni, punili su je dok nije curilo van, miješajući se sa sokovima. Povukao se sa mokrim plopom, kurac sjajan, i bacio novčanicu na sto. Vrata su se zalupila, a Nada je ostala naslonjena na zid, dah joj pucketao, tijelo treperilo od bola i moći, sperma curila niz butine.
Cigani sa pijace dolazili su zorom, miris jagoda i luka, ruke prljave od zemlje. Dvojica. Prvi ju je pritisnuo uz zid dvorišta, kurac van iz pantalona – tvrd kao čvor od konopa, debeo i prljav, glava sjajna od predsemene tečnosti. Zadigao joj haljinu, pljunuo na pičku i ušao brzo, duboko, bokovi udarajući kao malj, jaja pljeskala po guzici. Drugi joj je gurnuo prste u usta da šuti, zatim kurac – slan, tanak i gorak, pulsirajući na jeziku, jebao joj grlo dok suze nisu tekle.
