Bilo je to prije 3 godine. Moj prijatelj Siki je napunio 18-u i pozvao je nas 10 da skupa proslavimo na vikendici od njegovih roditelja. Naravno mi smo se rado odazvali pozivu jer je svima bio potreban mali odmor od svega, a i dobro pijanstvo ne bi nikome škodilo. Prije nego što započnem glavni dio priče, volio bih vas upoznati s “likovima”:
Siki (rođendanko), Mile, Mario, Ivan, Cvrcko, Sale, Bole, Kristina, Katarina, Mia i ja (Gabriel). Znači multietnička skupina friško punoljetnih osoba.
Sad da vas malo uvedem u odnose između “likova”. Dakle, svi smo bili dobri između sebe osim s Miom.
Mia je bila priča za sebe i ja ne znam otkud se ona uopće pronašla na ovom njegovom spisku pozvanih, ali jedine dvije osobe koje su nju iole gotivile su Siki i Katarina. Kristina i Katarina su se družile s nama od bukvalno prvog osnovne i sve što smo mi radili morale su i one. Siki i ja smo se bavili nogometom i bili smo poprilično fino građeni. Cvrcko i Bole su se bavili MMA-om i kad god mi zagustimo s nekim u kafani, oni su tu da riješe stvar. Ovi ostali su bili ili previše mršavi ili debeljuškasti.
E sada dolazimo do ženskog dijela. Znači, dugo vremena je Kristina bila najbolja pička u školi za moj ukus, nekako je bila jebozovna, imala je obline i one napućene usne koje mi je uvijek bila želja opalit kurcem. Katarina je bila visoka oko 175cm, mršava, imala je male sise i dupe, ali je u licu bila prelijepa. Uvijek je bila energetična i druželjubiva, pa nikad prema njoj nisam gajio neke osjećaje, seksualne naravno.
Onda dolazimo do Mie, ona je najbolja pička koju sam ja ikad vidio. Naknadno se prebacila u naš razred u drugoj godini, pa sam zato rekao da je Kristina bila najbolja u školi dok se ova nije prebacila. Dakle, niska, dupe ogromno, sise velike, nije bila ni predebela ni premršava, u licu prelijepa. Imala je sve na svom mjestu, osim karaktera. Ljudi moja koliko je ta cura imala neki kurvinski stav. Uvijek te gledala preko oka, uvijek te otrese ako joj nešto kažeš, a kao šlag na tortu nije htjela nijedno muško u svom prisustvu (osim Sikija). Uvijek nam je to bilo čudno, ali nismo toliko pridavali tomu pažnju.
E sad, ja sam od prvog do četvrtog srednje radio raznorazne poslove i sebi polako skupljao novac, dok nisam došao do cifre od 20000 KM. Onda sam ih dao ocu koji je od svog dobrog prijatelja meni uzeo tada 5 godina starog BMW-a. Također, Siki je imao golfa 6, a Bole daciu duster. Sad možemo nastaviti s pričom.
Dakle, bila je negdje sredina prvog mjeseca, po belaju snijeg do koljena. Dogovorili smo se da ćemo ići s tri auta, te da ćemo krenuti u petak nakon škole, a vratiti se u nedjelju navečer. Shvatili smo da je najbolje da sa mnom idu Mile, Ivan, Kristina i Sale jer živimo najbliže. Sa Sikijem su išle Mia i Katarina, a Cvrcko i Mario su išli s Boletom.
Krenuli smo oko tri popodne, a prvo smo stigli Bole i ja (sa suputnicima). Međutim, Sikijevog golfa ni na vidiku. Onda smo došli u situaciju da na -5 stupnjeva nas osmero sjedi pred vikendicom bez mogućnosti ulaska u nju. Pošto nije bilo signala, jedina opcija nam je bila da se vratimo i potražimo ih. Bole i ja smo sjeli u moj auto, a on je ostavio daciju upaljenu kako bi se ostali mogli malo zagrijati.