“Magija”, instinktivno sam izgovorio, iako se moj um i dalje borio protiv te ideje. “Želiš da vjerujem da magija zapravo postoji?”
“Neophodno je, ako ono što ću reći ima ikakvog smisla.” Vidiš Teo,ovom svijetu, ovom svemiru, potrebno je više od fizičkih sila poput gravitacije ili sunca da bi nastavio dalje, postoje i mistične dinamike neophodne da se sve ne raspadne. I entiteti koji se bave takvim stvarima trebaju hranu baš kao i ljudi, iako bi se moglo reći da su njihove potrebe mnogo drugačije od naših. Ovdje to uveliko pojednostavljujem, ali u osnovi se hrane energijom ljubavi koja se proizvodi kada se dva ili više osjećajnih bića spoje u intimnom odnosu, ako me razumiješ. I iz nekog razloga, postoji određena vrsta ljubavi koja proizvodi jaču, intenzivniju energiju od bilo koje druge.”
“Incest”, završio sam, a moj um se urušio pod teretom koji je bio pritisnut. “Dakle, ono što govoriš jeste da radiš za ova… bića koja crpe moć iz čina incesta? To je pravo značenje Festivala žetve?”
Slegnuo je ramenima. “Više volim da o tome razmišljam kao o partnerstvu.” Oni dobijaju ono što im je potrebno da se održe, dok ja mogu raditi ono što volim, a to je da okupljam ljude i omogućavam im da iskuse sreću koju vjerovatno nikada ne bi postigli, prepušteni sami sebi, u ‘stvarnom’ svijetu. Niko nije oštećen, a svi imaju koristi.”
„Osim kada se ovi ljudi vrate svojim životima i nekako se moraju uklopiti u svijet neprijateljski raspoložen prema njihovim novostečenim vezama“, rekao sam, sjećajući se vlastitih misli o toj temi. „Ali pretpostavljam da ono što se događa tamo nije tvoj problem, zar ne, sve dok si zadovoljio tvoj fetiš i usrećio svoje ‘partnere’.“
Odmahnuo je glavom. „Opet misliš najgore o meni i mojim tihim saradnicima, ali s obzirom na to kroz šta si prošao večeras, ne mogu te kriviti za ciničan stav. Ali ne, ja ne dozvoljavam cvijeću ljubavi da procvjeta, a zatim ih ostavljam da se sami snađu u surovom i nemilosrdnom okruženju. Lično razgovaram sa svakim parom i grupom prije nego što odu, pitajući ih žele li nastaviti svoju vezu. Ako je tako, koristim sve svoje značajne resurse kako bih se uvjerio da su sigurni i zaštićeni u svom novom životu. Ako ne, onda jednostavno izbrišem njihova sjećanja na mene, festival i ono što su podijelili, i pošaljem ih svojim putem.”
„Dakle, istina je, možeš izbrisati ljudima sjećanja, baš kao što je Nikoleta rekla“, rekao sam, počevši shvatati kuda ovo vodi. „Zato si me doveo ovdje, zar ne, zato se trudiš da mi sve ovo ispričaš. Izbrisat ćeš mi ,sjećanja da bi svoje tajne sačuvao na sigurnom.“
Uzdahnuo je razdraženo. „U redu, cinizam mogu razumjeti, ali prelaziš granicu u čisti pesimizam koji apsolutno ne mogu podnijeti, jer otupljuje i rasuđivanje i maštu. Da, mogu izbrisati sjećanja ako to želim, ali samo u rijetkim prilikama kada nema drugog izlaska, što definitivno nije tačno u ovom slučaju. Uostalom, ti si poseban.”
„A šta to tačno znači?“ upitam ga, sjećajući se da je ranije rekao nešto slično. „Ne bih nazvao odbijanje posebnim.“
0