Haljina pripijena uz telo kao drugi sloj kože, crna, ali u suncu kao da sija tamnim sjajem. Procep otkriva njenu nogu, onu desnu, onu za koju zna da će prvo zapasti za oko.
– “Donela sam vam sok od višanja da se osvežite”, rekla je, i svi su se odjednom ućutali. Čaše su klizile iz ruku, ali oči… oči nisu pratile sok. Pratile su nju.
Stefan piše:
– “Andrej se ukopao. Ona ga grli, i tepa mu “sinče moje” i stiska ga uz sebe kao jastuk… a Mina stoji dva metra dalje, i kao da ne primećuje. Samo nastavlja da cepa drva.“
– “Ne verujem ti”
– “Veruj, brate. I te kako ga odmerava. Oči joj se zadrže na njegovim rukama, ramenima, pa mu nežno pređe rukom preko leđa dok mu sipa sok.”
Andrej pokušava da se nasmeje, da zadrži lice kao da je sve to normalno, kao da je to samo “mama druga” iz kraja. Ali u pogledu mu je zadrhtao refleks. Stefan to vidi. Zna i da Andrej nije od kamena.
A onda — bum. Kapija škripi i ulazi Katarina.
– “E, sad je tek postalo zanimljivo”, piše mi Stefan.
– “Nova omiljena kombinacija – letnja šarena haljinica i dekolte koji ne možeš da ignorišeš, pa i da hoćeš”
Zamišljao sam Katarinu kako prolazi stazom između čempresa, haljinica joj igra oko butina, šarena kao leptir, a dekolte… onaj koji ne otkriva previše, ali bar pokazuje njene sise. Kosa podignuta, naočare za Sunce na glavi, koža tamna, ali mekana pod svetlom.
Danijela joj prilazi s osmehom, poljube se jednom u obraz, prijateljski, ali sa onim tihim procenjivanjem u pogledu — dve žene koje se znaju, ali suštinski osećaju da se svetlo u sobi menja kad jedna od njih uđe.
– “Sedi, Katarina, ’oćeš sok? Ili nešto jače?“
– “Može prvo sok, pa ćemo posle jače“, rekla je uz osmeh i sela, prekrstivši noge tako samo što joj se nisu videle gaćice”
Razgovor počinje uobičajeno. O deci, o vrućini, o tome kako komarci ne daju mira.
Ali onda Stefan piše:
– “Brate… kako me gleda. Katarina, Andrejea majka. Gleda me kao da bira lubenicu na pijaci – meri, meri, pa klimne sebi u glavi.“
– “Ne lupaj.“
„Ozbiljno pa pita moju majku Danijelu: ‘A ovaj tvoj Stefan… baš je izrastao? Ti si ga sama podizala?’ I dok to pita, oči joj ne silaze s njegove podlaktice, a meni neprijatno koliko je očigledno.“
Danijela samo se nasmejala i rekla:
– “Pa trudila se mama, i hvala Bogu, uspešno.“
A Katarina se tada nasmejala drugačije — onim polusmeškom žena koje znaju šta žele, i znaju da to i mogu.
A ja? Sedeo sam gore na svom brdu, ali znao sam — da sam dole, osetio bih miris Danijeline, a možda i Katarinine kože i trenutke tišine što govore
Mina je za to vreme sekirom cepala drva i u jednom trenutku kad se sagla, prišao joj je Hulk i krenuo da je njuška po nogama oko kolena i listova. Mina se malo uplašila, trgla se i viknula
– “Beži bre Hulk !!!” – i nastavi sa cepanjem drva
Za to vreme Danijela je merkala Andreja i sve slučajno ga grlila a isto tako je krenula i Katarina da grli Stefana (kako mi je Stefan napisao u poruci)
Nakon toga Danijela je predložila da odu u sobu, pošto je padala noć, i postalo je mračnije, i rekla da svako ponese svoju čašu.