“Hajde da napravimo dogovor…”, šapnula sam, dok mi je srce ponovo ubrzavalo ritam. “Jebaćemo se ovako krišom… dugo, mnogo, mnogo dugo. Dokle god možemo. Ali niko, apsolutno niko na svetu ne sme da sazna za nas. Bićemo najstroža tajna u naselju.”
Stefan se bezobrazno nasmejao na moje reči, fiksirajući me pogledom koji me je momentalno ponovo vlažio.
“Pravila su jasna, Miro. Ja imam čist teren kad god poželim, ti se javljaš na svaku poruku i slikaš se kako ti kažem, a ja te zauzvrat punim ovom mojom debljinom kad god nam se ukaže prilika. Može tako?”
“Može, Stefane… radi sa mnom šta god hoćeš, samo nemoj da staješ”, izustila sam, potpuno slomljena njegovom dominacijom.
Pružili smo ruku jedno drugom na taj bolesni i vreli dogovor

