Ideja o razvodu se rodila nakon mnogobrojnih, burnih svađa između mene i mog supruga.Osećala sam kao da me neke ogromne, čelične ruke stežu oko vrata i sve više sam se gubila.Jednostavno, taj osjećaj gušenja je presudio da sjednem u auto i na preporuku bliske prijateljice, posjetim uglednu odvjetničku kancelariju.Dlanovi su mi se znojili dok sam vadila ključ iz brave, a koljena klecala pri samoj pomisli da ću okončati nešto u što sam vjerovala duži vremenski period.
Ne mogu reći da sam bila uplašena, ali svakako nisam mogla pretpostaviti što će me čekati u odvjetničkom uredu u koju sam upravo ulazila.
Pokucala sam na tapecirana, crna vrata i začula zvuk baritona, nakon kojeg sam stisla kvaku.Vrata su se otvorila i prvo što sam ugledala bila je porculanska vaza, u kojoj su se šepurile krvavo crvene ruže, najljepše koje sam do tada videla.Iza njih, na pokretnoj stolici, sjedio je odvjetnik, čije je ime bilo ugravirano na pozlaćenoj ploči, na vratima.Ustao je i predstavio se, pružajući mi ruku.
“Ja sam Dejan, izvolite sjesti.” – Rekao je, ljubazno se osmjehujući i pokazujući mi prstom na stolicu preko puta njegove.Izgovorila sam svoje ime, uzela torbu u krilo i smjestila se, križajući noge.Osećala sam da gorim.
“Kako mogu Vam pomognem, gospođo Janković? -upitao Me je dok se smještao na stolicu.
“Vidite, želim da se razvedem od svog supruga i potreban mi je prokleto dobar odvjetnik koji bi me mogao zastupa.” – Počela sam, na što je gospodin Dejan kimnuo.
“Ne znam da li sam proklet, ali dobar svakako jesam.” – Izgovorio je uz osmijeh, koji je pokazivao blistavo bijele zube.Bolje sam ga pogledala.Bio je u odijelu, raskopčanog sakoa, u bijeloj košulji i crnim hlačama, a sve to je upotpunio bijelom maramicom, koja mu je virila iz džepa na sakou.
“Onda mi svakako možete pomoći.Potrebno je da se razvedemo, ali tako da meni pripadne određeni dio imovine.Vidite, on može potegnuti neke veze, da se izrazim tako, pa u slučaju da se to dogodi, ja mogu ostati bez ičega.”
“Razumijem.” – Kratko je rekao i naslonio se na stolicu.
“Da li je to izvedivo?” – Nastavila sam s pitanjima.
“Izvodljivo je gospođo, samo, na početku svega ovoga, upoznat ću Vas s cjenikom svog rada.” – Izvadio je bilježnicu i raširio je, tako da su se ispred mene našla dva kondoma, upakirana u zeleni celofan.
“O sra …, oprostite.” – Brzo je rekao i još brže ih je sklonio sa stola, stavljajući ih u džep.
Pokušavala sam da se ne nasmejem događaju, ali usne su mi se razvukle u blagi osmijeh dok sam govorila.
“Gospodine, to je normalna pojava, zaštita je uvijek dobrodošla.” – Rekla sam, dok me je prodorno gledao upečatljivim tamnim očima.
“Da, zaista jeste.Pa da nastavimo … Dakle, ovo su cijene.” – Poturio mi je papir na kojem je stojala pozamašna cifra.
“Ne čudi me onaj epitet dobar gospodine, ovo je velika brojka.”
“Jeste li spremni je izdvojite?”
“Pa … znate, jesam, ali …” – zastala sam, neobično uzbuđena.Imala sam osjećaj da mi zapaljena baklja prolazi kroz čitavo telo.Dodirnula sam se po obrazima i jagodicama prstiju osjetila nevjerojatan nalet topline.
