Moju Jovanu drugari su zvali Jovo i to mi je jako smetalo. Ustvari i nisu joj to ni bili drugari.
Jovana je bila odvojena od društva, sama, zatvorena u sebe, ali veoma inteligentna i nepovjerljiva prema ljudima, pa čak i prema porodici. Majci i starijoj sestri pogotovo. Jedino je vidjela oslonac u meni.
Jovana je završila srednju mašinsku školu i privlačila ju je mehanika. Ponašala se kao dečkić. Nije sređivala obrve, šišala se na kratko, nikad je niko nije vidio u suknji ili helankama, samo farmerice i karirane košulje dugih rukava ili polo majice. Dole patike, klasične starke ili adidaske.
Nije imala dječka, nije ni izlazila. Majka se sve više brinula, noću smo u krevetu pričali do jedan iza ponoći o Jovani. Mučila su nas pitanja, mnoga pitanja. Da li se normalno razvija? Gdje smo pogriješili? Da li je orijetisana homo? Da nije imala kakvo gorko iskustvo? Možemo li je navesti na pravi put?
Imao sam oldtimer motor, staru „jawu“, sređivao sam je po cijeli dan obećavši Jovani da ću je naučiti voziti i da ćemo se otisnuti u šumu, u gljive. I išli smo. „Jawa“ je jezdila, a meni je prijala Jovanina blizina, njene ruke oko moga struka i njene male , ali tvrde sise na mojim leđima. I njeno disanje za vratom.
Onda sam je na jednom ravnom poljskom putu učio kako da upravlja motorom. Zamijenili smo mjesta, Jovani je išlo od ruke, odlično se snalazila.
Drugi put smo krenuli u prirodu starom četvorkom, dobro očuvanim „renaultom“. Stalno je bila uz mene.
Ja i moja žena Vesna imali smo uredan i odličan seksualni život. Ja pedesetogodišnjak, Vesna pet godina mlađa, uvijek je bila spremna da popuši ili primi kurac. A i ja kao rasplodni vepar, uvijek sam bio raspoložen za žestok seks. Bili smo i slobodni, veoma glasni, pogotovo kad svršavamo.
Starija kćerka je na faksu, otišla je od nas i u tom gradu već živi sa dečkom. Za Jovanu nismo brinuli, po cijeli dan u kući je nosila slušalice na ušima, slušala je muziku, često ju je san hvatao sa slušalicama. Mislili smo da ne čuje, da nije zainteresovana, da ćemo možda pobuditi u njoj taj nagon ako nas čuje u krevetu.
Prolazili su dani i mjeseci kod Jovane nije bilo promjena. Kad bi joj Vesna nešto rekla na taj račun, zašto ne izlazi, kako to da nema društvo i momka, ljutito bi joj odgovorila, ako vam smetam, idem ja, snaći ću se, zaposliti i naći kakav stančić. Ta pomisao nas je uvijek plašila, tako da smo se pomirili sa njenim samotnjačkim stilom.
Jedna, još samo jedna nada kod mene je tinjala, zakašnjeli razvoj. Da joj možda ne kasne hormoni, sudio sam to i prema njenim malim sisama,kao da je prislonila dva dlana na grudi, nikada nije nosila grudnjak. Imala je lijepo razvijene bradavice, koje su redovno stršale kroz majice ili košulje, i to je to. Čak je nosila obične pamučne staromodne gaćice. Mjesečnicu je imala redovno, žena je to sve pratila. Nismo znali je li bila nevina ili nije.
Jovana je po cijeli dan kad sam bio kući provodila sa mnom ili oko mene. Razgovarali smo o mehanici, o sportu, pa čak i o politici. Voljela je i filozofske teme. Da, zaboravio sam reći, ja sam mašinac, mašinski inžinjer, radio sam u jednom osiguravajućem društvu. Nismo oskudjevali ni za što, novaca je bilo, i supruga je kao rukovodilac jedne filijale banke dobro zarađivala.