Mama i radnici – II dio

Hajde, ne deprimiraj se, to je ipak samo sex, a bez njega se ne može – reče uz osmeh, te pridje I poljubi me.

Barem ja ne mogu – nastavi I poče da se smeje.

Hajde, hajde ljubim ja tebe opet – reče mi ljubeći me – idi istuširaj se pa da polako krenemo, a ja idem da se spremim, ima Djura da se obraduje kad nas bude video.

Toliko sam bio besan I prazan, da je to jako teško opisati.

Spakovali smo se I krenuli. Negde pred ručak oko 2 sata smo bili u banji. Kad nas je tata ugledao na recepciji hotela, bio je vidno iznenadjen, ali mi se činilo da nije baš preterano radostan što na vidi. Proveli smo čitavo popodne zajedno, otišli na ručak, u šetnju I pred veče ga otpratili do banjskog hotela. Izgledao je mnogo bolje nego kad je otišao. Bio je vedriji I puniji. Čak mu se I žutilo lica izgubilo. U predvorju hotela smo sreli I njegovog doktora, koji je bio srednjih godina, negde oko 50, po mojoj proceni.

Stali smo tata nas je predstavio, upoznao I malo smo popričali sa njim. Rekao je kako tati odlično prija banjsko lečenje, kako je disciplinovan pacijent, I predložio nam da produžimo njegov boravak, još nekoliko nedelja. Tata baš I nije bio oduševljen doktorovim predlogom, ali je mama rekla da će ga sigurno poslušati I produžiti boravak.

Nisam mogao da ne primetim, doktorove osmehe I poglede upućene mojoj mami, I par diskretnih komplimenata koje joj je udelio na brzinu. Kao na primer, ”gos’n Djuro, za par nedelja ćete izgledati ovako dobro I jedro kao I vaša gospodja”.

Video sam je da je diskretno odmeravao mamine nabrekle, teske grudi pod belom bluzom,koje su ljuljale pri svakom njenom pokretu. Prosto ju je skenirao od glave do pete, njene presiroke bokove, i okruglo mesnato dupe utegnuto pod tamno zelenom tesnom kraćom suknjom.

Pa mogli bi i vi gdjo Milena, da provedete neko vreme u banji, to bi vam jako prijalo, lično bih se starao o vama.

Mama se samo osmehivala laskavom doktoru, dok je tatin izraz lica bio pomalo ljutit.

Tada se doktor pozdravi sa nama, okrenu se i ode.

Hajde i mi da krenemo polako, rekoh.

Pa nećeš valjda sad da voziš, zašto ne prespavate ovde u banji, negde, ima ovde i pivatnoog smeštaja, pa idite ujutru – rekao je tata.

Pa sigurno da ćemo da prespavamo – nadovezala se mama – kakvi sad da vozi, umoran je, naćićemo mi već nekakvo prenoćište.

Tu smo se pozdravili i rastali.

Kad smo ušli u kola mama mi reče da vozim u hotel u centru, da ćemo tamo prespavati. Malo sam negodovao, jel nije mi bilo teško da vozim, do ponoći bi bili kući, ali ipak, zasto da ne, možda je bolje da prespavamo i odmorimo se.

Uzeli smo jednu dvokrevetnu sobu i popeli se na treći sprat.

Čim smo ušli u sobu shvatio sam da dvokrevetna soba nije podrazumevala, dva odvojena kreveta, već jedan veliki bračni krevet.

Istog trenutka sam sišao do recepcije i zatražio sobu sa odvojenim krevetima, ali recepcionar mi je sa žaljenjem rekao da stvarno nemaju.

Vratio sam se, a mama me upita gde sam bio.

Slagao sam je rekavši joj da sam sišao da nešto uzmem iz kola, da je ne bih uvredio. Šta je tu je, pomislio sam, spavaćemo u istom krevetu.

Please wait...

Imamo još za tebe...

Možda Vam se sviđaju i ove
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
0
Ostavi svoj komentarx