Mama, moram ti priznati da si najbolja jebačica koju sam ikada imao

[membership level=”0″]  PRETPLATA [/membership] «A da odemo sad na jedno mjesto…? Vrijeme je savršeno, snimao bi malo», iznenada je rekao. «Gdje to? » «Ma park…blizu nam je. » Izašla sam s autoputa na prvom desnom izlazu. «Što je tamo tako posebno? » «Brda u daljini. Vidi se Plješivica po ovakvom vremenu. » Dvadeset minuta kasnije zaustavili smo se na mjestu koje mi je Zoran pokazao. Nije to bio park u pravom smislu riječi, više bi se moglo reči «zelena površina», ravnica uz Savu s kojim drvetom. Po parkiranim automobilima još je deset, petnaest ljudi odlučilo tamo provesti subotnje poslijepodne.  Izašli smo...