– Htela sam… ovaj… da popričamo… o….
Gledao me je netremice.
– Imaš devojku, zar ne?
Zacrveni se.
– Pa, ne baš… A, što pitaš?
– Interesuje me. Majka sam ti. Kako takav dečko… lep i pametan…
Spusti čašu na sto i zagrli me.
– Mama… Nemoj da brineš. Nisam ja… neki… znaš već… peder… ako te to brine.
Ma, nije me to brinulo ni najmanje. ZNALA sam da nije peder.
– Ma, eto. To je važan deo života. Neka fina devojčica… znaš…
Mucala sam, nisam umela da pronađem prave reči. Iz neposredne blizine, njegova sirova snaga me je obarala s nogu.
– Mama, nećeš valjda da mi ti tražiš devojke. Pa, nisam baš najgori od sve dece… hahhaha…
Gledala sam ga zaprepašćeno. Bio je tako nevin, naivan, mlad… A, tako brutalan i neodoljiv.
– Sine, ja znam šta se dešava u glavama dečaka… mislim, ovaj… mladića…
Namignu mi i poljubi me u čelo.
– Baš me interesuje, mama. Šta se dešava u glavama mladića?
Ruke su mi se tresle dok sam usnama prinosila čašu.
– Pa, eto… znam da… vi imate neke želje… i namere… i da…
Izdade me glas.
Gledao me je netremice onim magičnim pogledom pod kojim su sigurno padale i njegove ljubavnice.
– Htela sam, ovaj… mi živimo zajedno, ali… ovaj… htela sam da ti kažem…
Još jedan gutljaj nije pomogao.
– Skratiću. Malo sam popila, znaš. A alkohol nikad nije bio moj saveznik. Dakle, htela sam da ti kažem – kad ti je potreban prazan stan za… znaš već… samo mi ostavi poruku… i ja ću, ovaj… znaš… poštovaću to…
Bojan se zasmeja i snažno me zagrli.
– O, mama, stvarno si najbolja na svetu. Nažalost, to o čemu pričaš se dešava jako retko… tako da… fino… ako mi zatreba stan… hahhahahah… ostaviću ti poruku na vratima…
*
Čitave noći sam kroz glavu premetala slike kako moj sin jebe one ženturače i zamišljala kako ih je sve više. Nisam mogla da zaspim, čudeći se – KAKO? KAKO?
Pred jutro sam samo trenula i već je bilo vreme za posao.
Pre nego što sam se krenula u kupatilo, provirila sam u njegovu sobu. Spavao je snom nevinašca, osim što je njegova batina uzdizala čaršav!
Šta li sanja? Kako jebe te kurvetine?????
Dok sam se oblačila, nisam ni primetila da je ustao. Iz kuhinje je dopirao miris sveže kafe.
Na izlaznim vratima me je čvrsto zagrlio i trenutak pre nego što sam kročila napolje, na vrata je zalepio žutu nalepnicu s nekoliko reči, koje su me zgromile:
„DRAGA MAMA,
IMAĆU JEDNU POSETU DANAS POPODNE!
ŽELEO BIH DA MI USTUPIŠ STAN DO 19H!
HVALA!
KISSS!“
Zagrlila sam ga bez reči…
*
Izašla sam s posla već oko podneva. Odjurila do stana. Bio je otključan! Grozničavo sam razmišljala gde da se sakrijem. Najpametnije što mi je palo na pamet, bilo je da za zavučem pod krevet u svojoj sobi.
Ostavila sam stan otključanim, kako sam ga i zatekla i čekala satima, dok konačno nisam začula da se vrata otvaraju. Po kuckanju potpetica, shvatila sam da je žena u pitanju. Muvala se po stanu, zatim otišla u kupatilo. Čula sam kako pušta vodu u toaletu, zatim i tuš.
Nakon beskonačnih minuta, ulazna vrata su se ponovo otvorila. Bila sam sigurna da je to on – banuo je kao neki grubijan, što očigledno i jeste bio.
Hoće biti nastavaka?
I mene tata