Marijana je u stvari bio Marijan, dečko nizak ali baš zgođušan i nešto je u njemu bilo da je zračio oko sebe pozitivnu energiju. Mnogi su voljeli biti s njim u društvu a on je vješto skrivao svoje seksualno opredjeljenje.
Naime , obožavao je oblačiti se u žensko, volio je muškarce i nikada nije imao djevojku. Možda su neki i nagađali da Maro, kako su ga zvali, ima sklonosti za muškarce ali nitko nije imao nikakav dokaz. Pazio je strogo da se sa nikim iz našeg mjesta ne upušta u nikakve škakljive situacije i njegov je izbor bio uvijek barem 20 – 30 km od kuće da bude osoba sa kojom je bio.
Slučajno sam jednom u Rijeci na jednom sportskom susretu pričao sa jednim prijateljem za kojeg sam znao da voli nategnuti i muško i žensko ali to je i on znao za mene. Kad smo sami znali smo prepričati neku zgodu ili uzbudljivu avanturu a ponekad bi me nazvao kad bi organizirao druženje više osoba tj, grupnjak.
Uvijek je pažljivo birao koga zove i uvijek su to bili feminizirani dečki koji su se u stvari osjećali kao cure. Svi od reda bi bili u ženskom donjem rublju i svi su bili izdepilirani, glatki, zgodni i željni dobre kite. Tako je mene jedan dan nazvao moj prijatelji rekao da sprema na Krku u jednom apartmanu druženje za najmanje 3 a ako ja dođem onda će zbati još jednu kujicu pa će nas biti 4 para. Naravno da sam pristao i kad je bilo dogovoreno vrijeme navigacija me dovela do zgrade u kojoj je bio apartman.
Zgrada je inače izvan sezone bila prazna jer su vlasnici apartmana to koristili isključivo za iznajmljivanje u sezoni.
Čim sam ušao vidio sam da sam posljednj9i i da je jedna zgodna “cura” sama a ostala tri para su se već pomalo palili, dirkali, povremeno poljubili ili podragali po guzici. Mala koja je bila slobodna je čekala mene i kad me vidjela pokrila je lice rukama. Moj prijatelj ju je pitao što je bilo a ona mu je odgovorila da me pozna i da ne zna što sad.
Pozvao me prijatelj i rekao da mu objasnim da je svima nama diskrecija na prvom mjestu a onda tek kad smo sigurni ide zabava. Sjeo sam , zagrlio ga i pitao što je problem a ruke su mu još uvijek bile na licu.
– poznamo se, to je problem
-ako je to problem onda je za obadvojicu jer i ti mene možeš kompromitirati ako nekome kažeš.
-u pravu si ali svejedno mi je neugodno
– OK ti znaš za me a ja za te ne. Je li to fer.
Skinuo je ruke sa lica, crven u licu ali na slabom osvjetljenju djelovao mi je kao izgubljena tinejdžerka koja ne zna što sa sobom. Nisam odmah shvatio da je to Maro jer je imao šminku, periku, plavu haljinicu i sa tom garderobom mi se činio kao prava cura.
-Što me zajebavaš da se znamo kad stvarno, ali stvarno ne kužim tko si ti.
– Maro, budalo , Maro, Znaš li sad ki sam
-OK sad budi Mare i nemaš brige. Obadvoje trebamo diskreciju. Jedini je problem ako ne želiš samnom
-Ne mare nego Marijana i nije u tome problem, ne znam kako ćemo reagirati kasnije kad se budemo sretali
-Lipo kao i do sada. Pozdravit se i ponašat se normalno. Ako budemo baš potpuno sami možeš mi reći nešto ili kad bude mrkli mrak možeš doći do mene. Znaš da sam živim a ti u toj haljinici si mi baš onako poželjna
-Ne moraš birat riječi reci slobodno da bi me jebo u ovoj haljinici
-Radio bih ti što god poželiš
-Sigurno, pazi dobro štaa si obeća
-Je li to znak da si odlučio biti večeras samnom
– Da ali kad sam u ovoj robi onda sam odlučila . Sad sam cura. Može tako?
-Može lipa, , može jedna pusa za početak