Široko se nasmiješila i pokazala mi rukom da uđem.
– Ah, da, da… Davor! Moja Nina mi je pričala o tebi ali nije rekla da si tako zgodan.
Govorila je čistim purgerskim naglaskom. Pružio sam joj cvijeće i odgovorio najbolje što sam znao.
– «Za Vas, gđice Polak. No trebali bi ga smjesta baciti, vene kraj vaše ljepote.»
Čim sam to izgovorio poljubio sam joj ruku. Polakica je primila buket, činilo se da se malo zacrvenila i odgovorila.
– «Vidi, vidi… Nina mi je rekla da si šarmer… ali ti si pravi vrag!»
Dok je išla prema kuhinji zurio sam joj u dupe. Tu guzicu prije no što svane zora gledat ću golu. Možda ću je i jebati. Bilo je to malo dupe, dosta koščato, ali ovako iz daljine i nije izgledalo pre grozno. U svakom slučaju biti ću sretniji ako mi se pruži prilika da je priševim u psećem položaju. Vratila se u sobu noseći cvijeće u vazi.
Gracilnim pokretom spustila ju je na stilski stolić smješten ispred fotelje u kojoj je vjerojatno gledala televiziju. Imala je bogme i u šta gledati: najveći jebeni televizor koji sam vidio u životu! Skroz tanak ekran prekrivao je gotovo cijeli zid a bio je debeo svega desetak centimetara. Stara je očito bila u lovi.
Maja je uzela crnu plišanu torbicu istog uzorka kao i haljina koju je nosila. Izvadila je cigaretu iz usta i dok sam joj pridržavao vrata nasmiješila se.
– «Samo ih zalupi, dušo. I baš ti hvala na cvijeću.»
Kimnuo sam, zalupio vratima i pažljivo, tako da ona to snimi, provjerio da li su zaključana. Ponudio sam joj džentlmenski ruku dok smo išli prema dizalu.
– «Nina kaže da ste Hrvoje i ti prijatelji?» Kada je izgovorila Hrvojevo ime napravila je zgađen izraz očima.
«Um…da, nadam se da mi to nije veliki minus…»
Provaljivao sam se, a ona se decentno smijala. Primijetio sam da ima bijele zube bez pušačkih žutih mrlja iako je dimila jednu za drugom. Lift je napokon stigao.
«Joj, Hrvoje je bio nemoguč. Čim je došao po mene zgrabio me za guzu i počeo mi mijesiti grudi. Naradili smo se s njim.»
Nasmijao sam se, ali mi je palo na pamet da ću jebati njegove ostatke. Nadam se da se redovno tušira…
«Vi ste gđice Polak rodom baš prava Zagrepčanka?» pitao sam sa zanimanjem iako me bolio kurac.
«Ne… Do 30 sam živjela u Beču, studirala sam glazbu. Kada se opa razbolio preselila sam se u metroplu. Moji su stara židovska obitelj, 12 generacija u gradu, vrlo kulturno… I molim te, zovi me Maja»
Blago sam je oprao osmijehom i izveo iz dizala. Spomenula je kako imam lijep auto, i da bi ona, da zbog principa ne bojkotira njemačke automobile isto vozila BMW. Otvorio sam joj vrata, pažljivo ih zalupio kada se smjestila na sjedalu i sjeo za upravljač.
«Ok, ljepotice… gdje idemo?»
Nasmiješila se i rekla mi pravac. Dok smo se vozili ispitivala me o školi, curama, načinu na koji živim… ali servis uopče nije spominjala. Držala je atmosferu normalnog spojaka. Restoran u koji smo se uputili bio je u Samoboru, tako da će vožnja malo potrajati.
«Slobodno zapalite, Maja. Ja ne pušim, ali znam da vi to vjerojatno želite.»
»Ne, tvoj autić je puno preušminkan da bi ti ga zadimila.»
