Došao je i taj dugo očekivani petak, neki kažu dan za metak.
Rano u jutro krenuo sam već dobro poznatom cestom prema juga. U krčmu sam stigao oko podne. Maja me je čekala na skrivenom mjestu u blizini krčme. Auto smo sakrili u jedan prazni štagalj. Oko nas bilo je više ljudi nego obično, a vidjeli smo nekoliko izbjeglica koji su se skrivali u okolnim šumarcima. Znao sam da se u birtiji nalaze azilanti koji su mogli platiti smještaj i koji su se spremali ilegalno prijeći granicu na putu prema obećanim zemljama EU. Kako mnogi od njih nisu imali nikakvih dokumenata nije bilo moguće odrediti njihov identitet, te su samim time bili opasniji I nasilniji. Znao sam što čeka Sanju i njezine prijateljice kad stignu. Ne bih volio biti u njihovoj koži. Ali svatko od nas je kovač vlastite sreće. Same odgovaraju za svoja djela. Žao mi je Patricije, koju sam upozorio da ne srlja u nepoznato, ali moje riječi nisu naišle na plodno tlo.
Kad smo ušli u dobro zabarikadiranu sobu u kojoj je nekoliko dana živjela Maja, a iz koje smo imali pogled kroz mali otvor u zidu na cijelu krčmu u kojoj su se zabavljali azilanti. Oni nisu pili alkoholna pića. Dvorio ih je Gazda birtije glavom i bradom, jer ih se niti jednu žena nije usudila posluživati. Kako su azilanti sve usluge plaćali u dolarima, Gazda je bio u prigodi zaraditi veliki novac u kratko vrijeme. Sve svoje stare goste je otjerao, a zadržao je samo azilante koji su htjeli ostati neopaženi i odvojeni od lokalnog stanovništva. Snažno sam zagrlio Maju koja je zadrhtala u mom naručju.
„Znaš da mi je teško živjeti okružena tolikim divljim muškarcima neobuzdanih nagona, a istovremeno sama i gladna pažnje, nježnosti i seksa. Posebno mi je teško bilo one noći kad su se azilanti iživljavali na nesretnim djevojkama koje im je doveo Gazda i za koje su dobro platili. Čuješ životinjske krikove muškaraca koji svršavaju pomiješane s bolnim krikovima silovanih žena koje su dragovoljno na to pristale jer nisu znale što ih čeka. Htjela sam im pomoći, ali nisam mogla niti smjela. U silnom uzbuđenju koje me obuzelo te noći, desetak sam se puta sama dovela do orgazma. Svuda oko mene muškarci gladni pičke, a ja gladna kurca, a ne mogu do njega. Grozno, zar ne?“ – upitno me pogledala Maja.
„Sve ćeš ti to Majo danas nadoknaditi, imat ćemo što slušati, a još više toga ćemo vidjeti.“ – odsutno sam odgovorio.
Kako se polako spuštala noć, krčma se je punila azilantima koji su se okupljali za večerom koju im je redovito servirao Gazda. Večeras su jeli janjetinu. Krčma je odzvanjala arapskim jezikom kojeg nismo razumjeli i nismo znali o čemu pričaju. Po neverbalnoj komunikaciji shvatili smo da se prepiru oko žena kojih nema, a koje im kronično nedostaju. Jedan je pitao Gazdu kad će im opet dovesti kurve? Na to se Gazda ražestio i na našem jeziku odgovorio gestikulirajući:
„Skoro ste ih masakrirali, koja će pristati da opet dođe? Niti jedna. Osim ako ne platite puno više.“
Na to mu je odgovorio azilant crne duge kose i crne brade koji je skinuo gače i hlače i Gazdi pokazivao svoje bikovsko spolovilo njišući se u ritmu seksa. Maja je pokraj mene zadrhtala od uzbuđenja i tiho jeknula: