Dok je bradati vođa rasturao Maju gledao sam kroz špijunski otvor naše prostorije kako do iznemoglosti iscrpljene žene u tišini skupljaju ostatke svoje odjeće po krčmi. Iscrpljeni i seksualno zadovoljeni muškarci povukli su se na spavanje u svoje sobe. Žene koje nikad do tada nisu bile tako dugo i tako sustavno jebene djelovale su potpuno prazno bez emocija na licima. Sanja je tražeći svoje gaćice zabunom obukla Patricijine koja je to primijetila i protestirajući se promuklim glasom obratila Sanji:
„Sanja, skidaj to, to su moje gaćice, zar si slijepa?“
„No dobro, smiri se, sad vidim i sama da nisu moje. Ali mojih nigdje nema, vidiš li ih ti Patricija negdje?“
„Vidim ih potrgane tamo u kutu krčme“ – odgovorila joj je hladno Patricija.
Sanja je otišla po njih, podigla ih s poda i vidjela da su pocijepane u struku te su bile neupotrebljive. Shvativši da će se u Zagreb vraćati bez gaćica, nastavila je tražiti ostalu odjeću. Našla je svoje štikle razbacane po podu krčme kao i potrgane samostojeće čarape, a jedini preostali dijelovi njezine odječe su bili crna minica i crvena maja koje su ostale čitave i gotovo čiste te ih je obukla. Moram priznati da je unatoč iscrpljenosti izgledala vrlo privlačno i seksi.
„Tihana, jesi li uspjela pronaći svu svoju odjeću? – tiho ju je upitala Sanja.
„Jesam, našla sam sve. Gaćice su mi na sreću cijele, minica i samostojeće čarape i štikle isto, ali mi je bijela maja sva zaprljana spermom i prljavštinom, ne mogu je takvu obući. Ne znam kako ću polugola doma?“ – potišteno je odgovorila Tihana.
„Ne brini, imam ja jednu rezervnu u autu, nadam se da ćeš ju moći obući. Otići ću po nju.“ – tješila ju je Sanja.
Patricija je uspjela pronaći sve dijelove svoje odjeće, ali su joj crvena minica i crna majica bile zaprljane spermom, otišla je do sudopera i isprala zaprljane dijelove svoje odjeće. Najbolje je prošla Verica čije su traperice bile cijele i čiste kao i tamnocrvena košulja na kojoj se vidjela tek jedna mrlja koju je ona ubrzo isprala.
„Verice, ti si najpristojnije obučena od svih nas, molim te otiđi do auta i uzmi moju rezervnu maju za Tihanu čija je bijela košulja tako prljava i zgužvana da ju ne može obući. Ne može polugola ići doma“- zamolila ju je Sanja.
„Bojim se, mogao bi se pojaviti još koji azilant, on će me sigurno pokušati silovati. Idi i ti Sanja sa mnom, zajedno ćemo to lakše riješiti. Može?“
Sanja je kimnula glavom pokušavajući svoju minicu povući što je niže mogla kako bi njome prikrila svoje seksi noge, ali bez rezultata jer je minica tako kratka da je jedva pokrivala njezino međunožje.
„Idemo to odmah obaviti Verice da što prije odemo odavde, jer tu se svakog trenutka može dogoditi nešto neugodno i nepredviđeno.“- govorila je Sanja uhvatila je Vericu za ruku te su se zajedno uputile prema vratima krčme. Čim su otvorile vrata primijetile su na rubu šumarka manju grupicu novih azilanata koji su se kretali prema krčmi.
„Joj ne, ne, nije moguće“ – povikala je Sanja i odmah zatvorila vrata krčme.
„Cure, bježimo odavde, dolaze novi azilanti. Ako nas uhvate, gotove smo“- panično je vikala Sanja trčeći s Vericom prema Patriciji i polugoloj Tihani koje su se jako uznemirile.