Nije li tacno da sve ono sto je najlepse, prodje za tren koji jedva uspes da uhvatis?
– Jace.. Dole.. – mumlala je.
Svaki njihov pokret, svaki zanos i svaki naredni tren trajao je suvise kratko. Sa najsladjim trzajima, ljubili su se pod krosnjom jednog kestena.. Noc je bila njihov saveznik i jedina koja je znala tu slatku tajnu.. Pogledali su se, sa osmesima koji govore vise od reci..
– Znas li.. – pricao je.
– Znam. – prekinula ga je pre nego sto je poceo. – Samo idi. Sutra cu misliti o tome.
On ju je poljubio u kosu, okrenuo se i zaputio put svoje kuce. Ona je stajala pod kestenom, gledajuci coveka sa kojim je prevarila sve ono sto joj znaci u zivotu. Podigla je tasnicu sa zemlje, spustila haljinu i lupajuci stiklama o beton, uhvatila bravu svojih kucnih vrata.
– Sutra cu misliti o tome. – pomislila je i zatvorila vrata svoje duse.