Opa, za koga si se ovako sredio, za malu fuficu s Whatsappa, počastila me supruga još jednim od svojih monologa, dok sam pred ogledalom u hodniku stajao svjež i dobro odjeven.
Idem u firmu, želim se danas osjećati dobro, odgovrim mirnim glasom.
Dobro ha? A kako da se ja osjećam nakon što sam pročitala poruke? Kako ti je mala, jel ju još jebeš porukama i dahćeš na telefon?
Prestani, nisam te prevario, dopisivao se jesam, ne zanima me ona, igrala mi je pažnja.
Pažnja? A što je samnom, što mene ignoriraš već godinu dana?
Pričali smo bezbroj puta , nemam sad vremena, udaljili smo se, poradit ću na našem odnosu.
Lažeš I sad kao što uvijek lažeš, lažovčino, isprati me na vratima moja nevjenčana supruga s kojom živim devet godina.
Bijesan izlazim is stana, sjedam u auto i pokušavam se smiriti. Pronalazim neku pozitivnu playlistu na Spotifyu, pojačam glazbu i konačno krenem iz negativnosti.
Deset minuta kasnije pronalazim slobodno mjesto tik do ureda, otvaram vrata ne primjetivši prolazi li tko iza mene i rubom vrata udarim djevojku u ruku na što ona bolno jaukne.
Ajme oprosti nisam te vidio, zbilja mi je žao, nadam se da si dobro, upitam ju zabrinuto.
Zašto ne paziš jebote, odgovori bijesna, držeći se za nadlakticu.
Tada je bolje pogledam, romkinja u dobi od 18 godina, predivno lice, duga crna polovično raščupana kosa, uska crvena majica koja skriva nevjerojatno velike bujne grudi i uzak struk koji otkriva savršeno ravan trbuh, savršeno oblikovana sočna guza utegnuta u uske traperice i bijele tenisice.
Šta buljiš matori?
U tom trenutku me obuze bijes. Nakon dvadeset dana što ponizno izdržavam sve moguće kritike od supruge za bezazlen flert s nekom klinkom na internetu, nakon što mi je pronašla poruke u mobitelu, ova balavica me drsko, nakon moje iskrene isprike, naziva matorcem, iako sam tek zašao u 35. godinu.
Ne budi bezobrazna, nisam te vidio, ispričao sam ti se i šta hoćeš još, arogantno joj otresem.
Ostaće mi masnica na ruci, daj mi 20 eura za bolove, nastavi ona istim drskim tonom.
Ma odjebi mala, mene si našla levatiti!
Baš si govnar, reče i počne se udaljavati.
Dođi ovamo mala, naredih.
Neću!
Dođi ovamo, imam nešto za tebe.
Znatiželjna cigančica se približi i pokažem joj 50 eura.
Hoćeš zaraditi ove novce za 3 minute?
Šta hoćeš za njih, upita fokusirajući novčanicu?
Pokaži mi sise!
Jesi li ti normalan, perverznjaku, ja imam dečka, odgovori glumeći nevinašce.
Boli me kurac, hoćeš eure ili nećeš?
Daj mi 100, zatraži.
Ne dam, ustrajno odgovorim.
A gdje da ti pokažem, nasred ceste smo?
Ulazi u auto!
Sjela je pored mene i krenuli smo negdje, niti sam nisam bio siguran gdje ali imao sam ideju, šumicu kraj plaže dobro zaklonjenju od pogleda, koja izvan turističke sezone ne vrvi ljudima, tek poneki šetač pasa prođe zadubljen u mobitel.
Nikad se nisam vozila u novom BMW-u!
Šuti, zapovjedim, maloprije si me psovala sad glumiš dobricu, tu si jer imaš posao za obavit, bahato joj uzvratim.
Psovala sam jer me bolilo!
Mogla bi onda uskoro još psovati; odjednom sam uživao u ovoj dominaciji nad bahatom klinkom.
