Daniel: – „Jesi li još u gradu?”
Hana je ubrzo odgovorila.
Hana: – „Da, ovaj tjedan”
Daniel: – „Super, možemo li se onda naći večeras?”
Hana: – „Može, naravno.”
Daniel: – „Hoćemo li negdje na cugu?”
Hana: – „Sve opcije su otvorene. Dođi kod mene pa ćemo vidjeti”
Daniel: – „Dobro, vidimo se u 8.”
Daniel je razmišljao: – „Hana bi vrlo rado izašla sa mnom jer ovdje nema prijatelja za druženje, a lokalni dečki sigurno ne žele biti viđeni vani sa djevojkom sa sela koja ima i prilično kilograma viška. Ona je moja frendica i mene nije briga što kreteni misle. A sad mogu svirati gitaru napokon. Zarokaj Daniele”.
Uzeo je gitaru i svirao cijelo poslijepodne. Predvečer je ležao u krevetu kad je čuo glas iz hodnika.
Helen – “Mia, Daniel. Kod kuće sam.”
Daniel otvori vrata a u isto vrijeme i Mia otvori vrata u od svoje sobe.
Mia: – „Šta?”
Daniel: – „Koji vrag..?”
Helena je bila u hodniku.
Helena: – „Moram se naći sa Dijanom. Spremit ću večeru pa možete jesti kad tata dođe.”
Mia i Daniel su se pogledali, slegnuli ramenima i nasmijali se jer su se očito oboje prisjetili onoga što su vidjeli noć prije. Vratili su se nazad u svoje sobe.
Bilo je već skoro 7 sati kad se Daniel počeo spremati. Nakon tuširanja i presvlačenja izašao je iz kuće.
„Mislim da bi bilo u redu kupiti cvijeće i vino kada se u posjet jednoj dami. Naravno, ovo nije spoj, samo sastanak s prijateljicom. Hana je moja prijateljica, ništa više od toga. Ona nije moj tip djevojke. Ona to zna. Uvijek imamo puno toga zajedničkog za razgovor. Volimo jedno drugo, ali ne na taj način” – Razmišljao je Daniel.
Posjetio je obližnju trgovinu, kupio je cvijeće i vino i uputio se do njezinog stana. Pozvonio je a Hana je otvorila vrata i Daniel joj je dao cvijeće i poljubio je.
Hana: – „Hvala, Hvala! Baš si pravi gentleman.”
Daniel: – „He he, drago mi je što te vidim.”
Hana: – „Drago mi je da si našao vremena za mene.”
Daniel: – „Uvijek nađem vremena za svoje prijatelje.”
Hana: – „Ti si se tako fino obukao, a ja sam još u kućnom izdanju.”
Daniel ju je pogledao. Hana je bila u širokoj majici i kratkim hlačama.
Daniel: – „Dobro izgledaš”
Hana: – „Da, ako voliš debele seljanke, ha ha”
Daniel: – „Je li to loše? Ha ha”
Hana: – „Ne znam. Ha ha, nego što želiš popiti?”
Daniel: – „Stvarno ne znam. Daj mi isto što ćeš i ti.”
Hana: – „Onda ćemo otvoriti ovu bocu vina i idemo sjesti u boravak.”
Sjeli su u dnevni boravak. Na televiziji je bio kanal s pop glazbom.
Hana: – „Oprosti, znam da ti se ovo ne sviđa. Stavit ću na MTV rock”
Daniel: – Nema veze, preživjet ću.”
Daniel je popio malo vina i spustio čašu dok je Hanina čaša već bila prazna.
Hana: – „Reci mi da prestanem piti kad počnem previše pričati.”
Daniel: – „Mislio sam da djevojke sa sela mogu puno popiti.”
Hana: – „Bolje da ne znaš”
Daniel: – „Ne želim znati ha ha”
Hana: – „I kako se nosiš s padom na ispitu?”
Daniel: – „Dobro, već sam napravio analizu i znam gdje sam pogriješio. Ali stara je poludjela. Ne znam, ona misli da sam se počeo drogirati ili tako nešto…”
Hana: – „Pa naravno da je zabrinuta jer si uvijek bez problema polagao ispite”
Daniel: – „Ma mislim da je i ona to već zaboravila”
Hana: – „Kako to misliš?”
Daniel: – „Tako mi se čini jer…”
Hana: – „Jer…”
Daniel: – „Ma nema veze.”
Daniel ispije čašu do kraja a Hana mu je napuni.
Hana: – „Vjerojatno i nije važno, ali čim naglo prekineš rečenicu sugovornik očito misli da je važno.”
Daniel: – „Znam tvoj psihološki način komunikacije, sad ćeš me nagovoriti da kažem ali to stvarno nije važno”
Hana: – „Psihologija je moj hobi”
Daniel: – „Zašto se nisi odlučila za studij psihologije?”
Hana: – „Zato što bih tada morala ostati u gradu. Samo gradski ljudi trebaju psihologe. Mi na selu smo psihički puno zdraviji ha ha.”
Daniel: – „Da, jer većinu vremena provodite s kravama, ha ha.”
Hana: – „Ha ha. Ne skreći temu. Radije reci što si mislio reći.”
