Od kako mi je supruga preminula od karcinoma prije tri godine povukao sam se u našu, nekad vikendicu, a sada moju kuću. Prodao sam sve što smo imali u gradu, pa sam kupio kvalitetan terenac i sredio kuću da je normalna za život, a ostatak novca stavio na račun. Nisam baš ni izlazio, jedino bi se spustio do grada svakih tjedan dana jednom, nakupovao šta mi je trebalo i vratio se natrag.
Tih dvadesetak kilometara od grada i nije bilo nešto, ali mi je pružalo neku izoliranost. Barem je tako bilo do prije pet mjeseci, kad su lovci otvorili svoju Lovačku kuću kao restoran otvorenog tipa. Sad bi sa svakim tračkom sunca navrnuli gosti željni čistog zraka, pa sam počeo obožavati kišne dane, jer je bila mir i tišina u šumi.
I sam sam znao navratiti na neko piće kad bih sa psom bio u šetnji, pa sam tako upoznao i Željku koja je sama radila u lovačkoj kući. Par puta smo razgovarali, a zaključio sam da je možda koju godinu mlađa od mene. Bila je simpatična, velikih grudi koje su napinjale crnu polo majicu sa izvezenim logom lovačke kuće koju je nosila. Širih bokova i jakih nogu, ali i uvijek vedra lica i širokog osmjeha. Nekoliko smo puta razgovarali neobavezno kad bi navratio na čaj sa psom, a sviđalo mi se i to što je pas mogao ući bez problema. Tako smo se nekako i zbližili.
I tako sam jedan dan, a bio je stvarno kišovit onako pravo jesenski, ponovo navratio nakon šetnje. Inače od mene do Lovačke kuće je bilo više od kilometra, a do nje sam dolazio nakon povratka iz šetnje. Ušao sam, a ona je sjedila za stolom u kutu i rješavala neku križaljku. Pogledala me i pozdravila:
– Hej Ive, šta ima.. -nasmijala se i dodala- .. osim kiše, naravno.
– Hej Željkić.. evo mi malo u šetnji, pa da navratimo -rekao sam skidajući jaknu dok se moj četveronožac odmah zavalio u kut prostorije na tepih.
– Uobičajeno? -upitala je ustajući, a ja sam samo kimnuo, pa je otišla za šank.
Danas je imala tajice, pa se lijepo ocrtavala njena guza. Sjeo sam za stol gdje je i ona sjedila, pa sam škicnuo malo onu križaljku i vidio da joj ide solidno. Ubrzo mi je donijela veliku šalicu čaja, a i sebi je donijela jednu. Sjela se i umorno uzdahnula, pa sam ju upitno pogledao, a ona je samo prokomentirala:
– Ma sva sam nikakva, sve me živo boli i vrat i ramena, a o leđima da ne pričam. -po izrazu lica se vidjelo da je sva napeta, a onda sam se odlučio.
– Hoćeš da te malo izmasiram? -nisam ni dovršio, a već sam ustao i stajao iza nje, te joj masirao vrat i ramena.
Ona je samo duboko uzdahnula i opustila se dok su moji prsti trljali njen vrat i ramena. Te tehnike sam naučio kad sam supruzi olakšavao patnje dok je bolovala od karcinoma, pa me jedan prijatelj fizioterapeut naučio par stvari. I tako sam sad ju masirao par minuta, a onda sam napravio nešto za šta sam očekivao šamarčinu, ali se nije desilo ništa. Spustio sam ruke niz njena ramana do njenih sisa i pomilovao ih. Samo se na tren ukočila, a onda se opustila i disala dublje.
Ja sam ostavio svoje ruke na njenim sisama i lagano ih masirao, te sam uskoro osjetio kako su joj bradavice postale tvrde. Napravio sam sljedeći korak i zadigao joj majicu, te je ostala samo u bijelom čipkastom grudnjaku kroz koji su se lijepo vidjele tvrde bradavice na širokim i zamnim aureolama. Skinuo sam joj i grudnjak, te sam joj sad mijesio gole sise, dok je ona zabacila svoje ruke iza glave i tražila moj kurac na hlačama.
