„Marie!” – Armin je vrisnuo. Bio je u šoku. U tih 2-3 sekunde njegovo tijelo je doživjelo šok 2 puta. Prvi puta kad je vidio da Marie drži njegov privjesak i stoji nepomično. To je značilo da joj je predmet više nogo dobro poznat. I drugi puta odmah nakon toga gubitak svijesti i udaranje glavom u frižider, te nepomično ležanje na podu.
U tih prvih nekoliko sekundi pokušavao se pribrati. Napravio je pokret kao da ide prema vratima u sobu po mobitel da nazove hitnu ali se predomislio. Nagnuo se nad Marie i provjeravalo da li diše. Onako sav uzbuđen nije mogao napipati bilo na vratu da opipa puls niti osjetiti disanje. Sjetio se tečaja prve pomoći pa je otišao u hodnik i skinuo sa zida ogledao pa ga stavio na njeno lice.
Kad je nakon deset sekundi vidio da je ogledalo zamagljeno ne mjestu gdje joj je bio nos bilo mu je lakše. Znao je da diše. Tada je polako napipao vratne žile i osjetio puls. Stavio ju je u bočni položaj sa rukom ispod tijela i onda nazvao hitno. Njezino golo tijelo prekrio je ručnikom i čekao hitnu. Klečao je kraj nje i milovao je po kosi. Pričao joj je ni sam ne zna što i lagano je rukom dirao po licu u nadi da će doći k svijesti. Na podu je bio privjesak koji joj je pao iz ruke kad je pala. Uzeo ga je i gledao u njega i rekao: -”Ne znam što predstavljaš ali učini nešto kako god znaš”.
Kola hitne pomoći došla su ispred kuće a Armin je izašao van te uveo medicinski tim u kuću.
„Odjednom se srušila…diše i ima puls…” – objašnjavao je preplašeni Armin.
Čim su je vidjeli u bočnom položaju provjerili puls, bolničar je kimnuo glavom i pohvalio Arminov postupak. Stavili su joj masku za disanje i polegli je na nosila. Dok su je nosili u kola hitne pomoći Armin je primijetio da je pomakla ruku. Upitao je da li da ide s njima a oni su mu odgovorili da može doći sa njima i da ponese njezine dokumente i odjeću.
Vratio se u kuću i u torbu počeo stavljati nešto njezine odjeće, mobitel, novčanik i dokumente. Zagledao se u dokumente na kojima je bilo ime Marie De Jong. Adresa je bila Gartaniere 57/4 Antwerpen, Belgija. Po datumu rođenja je imala 38 godina, ali mjesto rođenja pisalo je Einhoven, Nizozemska.
„Hm, ali ona je rođena u Francuskoj.” – Razmišljao je u sebi.
Sjedio je u čekaonici i nestrpljivo čekao. Kad je uzimao treću kavu iz automata, napokon je izašao doktor.
„U redu je, nemate razloga za brigu. Radi se samo o iscrpljenosti.” – rekao je doktor i značajno ga pogledao i nastavio: -”Sunce, more, putovanje, noćni život, alkohol, razne fizičke aktivnosti mogu iscrpiti organizam. Znate ono kad naglo ustanete pa vam se zavrti u glavi, kod ljudi srednje mlađe dobi a pogotovo kod žena u jednom trenutku u mozak ne dolazi dovoljno krvi…”
Doktor je opisivao detaljan proces i uzrok gubljenja svijesti i na kraju rekao: -”Vaša prijateljica je bila vidno uzrujana pa smo joj dali sedative. Sada spava. Za svaki slučaj zbog udarca glavom obavili smo CT i kroz sat vremena ako nalazi budu u redu možete ići kući. Eto, ili počekajte sat vremena ili ako imate nešto za obaviti pa se vratite.”
Armin: -”U redu, hvala doktore.”
