Sjeli su u dnevni boravak. Marie mu je napravila smoothie i počela pričati: -”Tvoja mama i ja smo odrasle u Marseillu. Zapravo nismo do kraja niti odrasle tamo. Kad smo se sprijateljile počele smo se družiti sa starijima. Vrlo mlade postale smo ovisnice o drogama. Pobjegle smo od kuće sa jednim dilerom u Amsterdam. Kad je on nastradao ostale smo same. Samojedna drugu smo imale a na to nas je podsjećala tetovaža sunca kojeg smo našle u šumici u Marseillu. Imale smo 14 godina. Povratak kući nije bila opcija pa smo se snalazile kako god smo znale. Godinu dana kasnije ona je ostala trudna. Moj tadašnji dečko odveo ju je na odvikavanje u samostan i tamo je rodila. Dijete su dali na posvajanje…”
Dok je pričala suza joj je krenula niz obraze. Obrisala je nos a Armin je upitao: -”Pa šta je bilo sa njom, jeli ona živa? Jeste se vidjele nakon toga?”
Marie: -”Naravno da je živa. Živi tu dvije stanice dalje i zamolila me je da ti kažem ovo pa ako budeš želio da je vidiš doći će ovamo.”
Armin: -”Naravno da želim. Čim prije.”
Marie je uzela mobitel i utipkala poruku a ubrzo je došao odgovor.
Marie: -”Evo stiže kroz pola sata.”
Armin je bio zadovoljan s time što će upoznati svoji biološku mamu a još više time što odnos sa Marie nije incest, iako je bio svjestan da će sada njihov odnos ipak biti zakompliciran. Postavljao joj je pitanja a ona bi odgovarala ali je na kraju rekla: -”Najbolje da ti ona ispriča sve iz početka, onako detaljno.”
Ubrzo se začulo zvono. Marie je išla otvoriti vrata a Armin je ustao. U dnevni boravak je ušla žena po konstituciji slična Marie a ista frizura činila ih je vrlo sličnima. Čim su se ugledali potrčali su jedan drugome u zagrljaj.
Marie: -”Vas dvoje imate toliko toga za pričati pa ću ja iskoristiti priliku da odem u kupovinu.”
Marie je otišla a njih dvoje su počeli razgovor. Pričala mu je sve u detalje a on je postavljao potpitanja. Polako od djetinjstva u Marseillu preko prijateljstva sa Marie i iskustva sa drogama pa zatim boravak u Nizozemskoj i sve do boravka u samostanu i poroda.
Armin: -”Kamo si otišla nakon samostana?”
„Išla sam u natrag u Einhoven, tražiti nju. Ali u onom stanu više nije živjela. Nadala sam se da je još uvijek sa Ronom pa ću ići kod njega u firmu ali ni ta firma više nije bila tamo. Tada sam lutala bez cilja. Nešto malo novaca sam imala za hranu. Spavala bi u vlaku ili na stanici i zapravo to lutanje mi je bilo zanimljivo jer sam prvi puta bila u svijetu a da sam čista, normalna. Bila sam u Amsterdamu i tražila bilo kakav posao. Srela sam jednog dečka koji je prije bio naš diler. I on se je skinuo sa svega toga. Neko vrijeme sam boravila kod njega i čistila restorane. On mi je pokazao internet. Nisam imala pojma o tome. Kao da sam živjela u srednjem vijeku. Svi su već imali mobitele osim mene. Kad sam malo savladala kompjuter sjetila sam se da pretražim firmu od Rona. Uspjela sam naći podatak da ta firma postoji u Antwerpwnu. Sjela sam na vlak i došla tu. Ušla sam u tu zgradu a na recepciji je sjedila ona. Obje smo počele vriskati i plakati od sreće. Ona je stalno ponavljala da me je stotine puta pokušala zvati, slala pisma ali odgovor je bio da ne smijem imati kontakte sa vanjskim svijetom dok se potpuno ne oporavim a zadnji puta kad je zvala rekli su joj da sam otišla. Ona je odmah nazvala Rona. Znam da mu baš nije bilo drago što me vidi. Zahvalila sam mu se za sve što je napravio za mene i bio je fer pa mi je pobudio da ostanem kod njih dok se snađem. Nas dvije smo tada nadoknađivale izgubljeno vrijeme a njihov odnos je postao sve lošiji. Još prije on je njoj napravio nove isprave kako bi mogao biti sa njom a sada je je i meni sve to sredio i platio. Tako sam postala Erica Velendeer. Nakon nekog vremena shvatile smo da je Ron naredio samostanu da me izolira od svijete a posebno od nje. Ona mu to nikad nije oprostila svejedno njihova veze je sve lošije funkcionirala tako da su odlučili prekinuti. Ipak je bila prevelika razlika u godinama. Ostale smo u dobrim odnosima s njim. Ipak on je za nas napravio više nego itko ikad. Onda smo neko vrijeme nas dvije uživale ali onako ispravno kao dvije odrasle cure. Radile smo, skupa smo živjele, izlazile van putovale i polako zaboravljale prošlost. Nakon par godina ja sam se udala, rodila dvoje djece. Eto imaš brata i sestru, pogledaj sliku. Ona je bila u nekim vezama ali nije se nikad udala. Ona ipak više voli biti ovako slobodna. Eto ako te još nešto zanima slobodno pitaj. Ja ti ne mogu opisati koliko sam sretna što te vidim. Mislila sam da te nikad više neću vidjeti. Znam da je nemoguće ali htjela bih sad sve to nadoknaditi i ostati s tobom”
