“Da, tako, moja mala turkinjo, ti si rođena za ovo – za komunističkog gazdu koji te jebe kao haremsku kurvu,” gunđao je, ruke mu stiskale njene sise grubo, štipajući bradavice tako jako da je vrisnula oko njegovog kurca, ali to ga je samo više uzbudilo.
Okrenuo ju je na leđa ponovo, raširio joj noge široko poput orla, i kleknuo između njih. “Sad ću te jebati kao pravu turkinju, duboko i debelo, dok ne svršiš opet za mene,” prošaptao je, gurnuvši taj povelik, ali nevjerojatno debeli kurac nazad u njenu pičku. Razvlačio ju je iznutra, kidajući zidove sa svakim potiskom, udarajući duboko u grlić materice dok je Dina urlala od bola i ekstaze.
“Molim te, Gvozdene, jebi me jače, tvoja sam mala turkinja!” zacviljela je, nokti zariveni u njegova leđa, tijelo joj se izvijalo prema njemu.
On je pumpao brzo, nemilosrdno, debljina njegovog kurca činila je da se osjeća puna do granice pucanja, sokovi curili niz bedra, miješajući se sa znojem. Gurnuo joj je prste u guzicu, tri odjednom, jebajući je njima u ritmu sa kurcem, razvaljujući je svuda.
“Uzmi ga, mala turkinjo, osjeti kako te punim kao sultan haremsku robinju,” režao je, a Dina je došla eksplozivno, sokovi prskali po njegovom trbuhu, tijelo joj se grčilo.
Ali nije stao – izvukao se i gurnuo kurac u njenu guzicu ponovo, debljina kidala usku rupicu, bol se miješao sa užitkom dok je pumpao duboko, brzo, puneći je sjemenom koje je curilo van.
“Ti si moja, mala turkinjo, zauvijek,” gunđao je, ljubeći je grubo, jezikom duboko u ustima, dok su se njihova tijela trljala u sirovom ritmu. Taj nadimak, “mala turkinja”, budio je u Dini sjećanje na zabranjeno – na priče o osmanskim vremenima, na grijeh predaka, na nešto tamno i erotsko što je trebalo ostati zakopano.
Ali sad, sa Gvozdenom, to je bilo živo, i iz tog grijeha rođen je Džan, naslijeđe te debele, seljačke moći. Dina je zatvorila oči, predajući se, znajući da je to samo početak i jedva je čekala sljedeći susret sa Gvozdenom, njena zavisnost od tog debelog seljačkog kurca bila je sve jača, poput vatre koja joj je gorjela u utrobi. Ali ovog puta, Gvozden je imao iznenađenje.
“Dođi večeras u stan, moja mala turkinjo,” prošaptao joj je na telefon, glas mu hrapav od rakije. “Dovedi tu gladnu pičku – i pripremi se za nešto novo.” Dina se stresla od uzbuđenja, dodirujući se ispod suknje dok je vozila autobusom kući, maštajući o toj debljini koja ju je razvaljivala.
Kad je stigla, vrata je otvorila Izolda – Gvozdenova žena, debela i napirlitana, sa licem prekrivenim debelim slojem šminke koji je izgledao jeftino i pretjerano, oči iscrtane crnim tušem poput mačke u vrućini, usne crvene poput krvi, a miris… Bože, taj miris jeftinih parfema, mješavina cvjetnog i slatkog, tako jak da je Dina osjetila mučninu i uzbuđenje istovremeno. Izolda, kćerka kapetana JNA iz Doma JNA u Sarajevu, bila je žena sa oblinama koje su prelazile u salo – velike sise visile su joj teško pod haljinom, guzica ogromna i mekana, bedra debela poput stabala.
“Uđi, mala,” rekla je Izolda dubokim glasom, osmijeh joj bio prljav, a oči pune znanja o Dininoj zavisnosti.
