Nismo ni pokušavali da budemo ozbiljni. U toj vreloj, spokojnoj sobi, svi smo znali da su ovo samo trenuci koji se pamte, bez previše reči, ali sa mnogo neizrečenih obećanja.
Posle nekoliko dana tišine i neizgovorenih stvari, u dvorištu Vinkicine kuće opet se pojavila ona stara, tiha strast. Njen muž Goran se vratio, donoseći sa sobom miris onih dana kad su stvari bile jednostavnije, a strasti – jasnije.
Iz svog skrovišta u žbunju, Marko i ja smo pratili svaki njegov pokret, svaki pogled koji je razmenjivao sa Vinkicom. Naša tiha špijunaža postala je nemoguća za zaustaviti.
Videli smo Gorana,visokog i debeljuškastog tipa koji je nežno, ali odlučno skidao haljinu sa Vinkičinih ramena — istu onu koju je juče nosila. Ali sada, bez grudnjaka, bez gaćica, izgledala je kao plamen što pleše u vetru, lako dostupna i opasna.
On je krenuo rukama da vadi njene sise, mešajući ih svojim dlanovima kao da svaka dodir prenosi neku tajnu — mesio ih, mazio debelim prstima i krupnim šakama, pa se spustio da ih gricka i liže sa nekom vragolastom nežnošću. Njihove reči nisu bile glasne, ali su bile prljavo slatke, i nisu ih izgovarali glasno, već su bile kao senke koje plešu u tamnoj sobi.
– “Aaaaahhh….Baš si moja, i još toliko više…“ šaputao joj je Goran, dok su njihove senke plesale u ritmu koji smo mi samo mogli da naslutimo.
Vinkica mu je uzvratila, glasom koji je bio ženstven,ali dublji.
Marko i ja smo stajali nepomično, sa grudima koje su nam se stezale i srcima što su tukla snažnije od vrućine letnjeg dana. Špijuniranje nikad nije bilo ovako opasno — svaki pokret, svaki uzdah pretvarao se u vatru koja nas je grejala i palila iznutra.
Bio je to trenutak kad smo prestajali da budemo samo posmatrači, a postajali saveznici u toj tihoj, vrelijoj igri između tela i misli.
Bacio ju je lagano golu na krevet, Vinkica leže na stomak, osluškujući kako se vazduh oko njih puni tihim uzdasima koji se mešaju sa laganim šuštanjem letnjeg povetarca. Goran više nije bio nežan, kao na početku, sada je bio grublji,ali je želeo samo jedno – da dobro izjebe i razvali kurcem svoju ženu.
Njegove ruke nisu prestajale da lutaju — sve.grublje je vukao njenu crnu kovrdžavu kosu, kao da želi da joj ispiše priču o svojoj strasti na svakom pramenu, dok su mu dlanovi pomilovali njene sise, nežno i sa nekom tihu moći. U jednom trenutku ju je pljesnuo po guzi, ne kao opomenu, već da je pripremi za dobru jebačinu.
– “Ti si moja oluja i moj mir, moja keruša, moja kuja……mmmmm”, šapnuo joj je Goran, glasom koji je bio istovremeno pun nežnosti i sirove želje.
– “Mmmmm….daaaa….daaaa….aaaaahhh !!!”
Vinkica je uzdahnula duboko, a zatim uzviknula, lagano, kao da oslobađa nešto što je čuvala u sebi, i u tom glasu bilo je svega — strasti, radosti i sveže tajne.
Goran je sa svojim kurcem ušao otpozadi i krenuo da istražuje dubine njene pizde kao što istraživač pronalazi skrivene blago — polako, sa pažnjom, ali bez oklevanja, spajajući se sa njom u pokretima koji su govorili više od bilo koje reči.
Njihove usne su se spojile u dugom poljupcu, koji je rastopio granice između tela i duše. Goran je nastavio da je ljubi — prvo nežno, pa sve strastvenije, kao da se sa svakim pokretom vraćaju kući, tamo gde ih niko ne može pronaći.