– “Ali profesore.. ” odgovorila sam ja uljudno, mada to ne zasluzuje “Ja stvarno nemam pojma sto sam ja to ucinila da sam vas nazivcirala.” To sto sam rekla i nije bila istina jer sam pocela naslucivati o cemu se tu radi. Hladno me je pogledao i rekao
– ” Ako stvarno niste svjesni toga kakve greske pravite, ja cu vam ih rado reci. ”
Da se radilo o bilo kome drugome izjurila bih van i rekla bih mu kamo si moze zabiti greske. Ali ovako zadrzala sam osjecaje za sebe. zeljela sam tu peticu. Postalo je jasno da ja necu nista reci, pa je on nastavio.
– “Pa, gospodice, odakle cemo da krenemo. Hoce li to biti onaj vas ja-sve-znam stav ili da krenemo od onoga molim lijepo stava.”
Nasmijala sam se sama sebi. Znao je i sam da ja nemam lijepo molim stav. Takav stav u razredu je imalo nekoliko ucenika, ali ja nisam bila ta. I usprkos visokom misljenju o samoj sebi, ipak nisam zavaravala sebe da znam sve. Moj opci stav je mirnoca i samouvjerenost. Obicno govorim tiho i uljudno i to samo kad me prozovu. Stoga mogu reci da to nisu bili pravi razlozi njegovog pretjerivanja prema meni. Pocela sam uvidati o cemu se tu radi – i uvidjela sam kako mogu dobiti ono sto zelim.
– “Pa, profesore Maric.” odgovorila sam mirno “Moram reci da sam vrlo iznenadena vasom impresijom o meni. Ne mislim da imam stavove kako vi to kazete, cak mislim da vi dobro znate tko su ti studenti, ja mislim da je nesto drugo u pitanju, a sto je vas uzrujalo u vezi mene. I mislim da je sad pravo vrijeme da mi kazete.”
Znala sam da ce se naljutiti. Profesori ne vole da im se studenti tako obracaju – posebice – ovaj tip. I isto tako vecina studenata ne moze to izvesti kao ja. Usta su mu se otvorila i pocrvenjela su. I onda je njegov bijes eksplodirao bas kako sam i ocekivala.
– “Ti…mislis…da ja tebi…moram reci! Jos nisam sreo nekoga tko se odnosi tako prema mentoru bez postovanja. Ti… mala…”
Njegov glas se izgubio i poceo je kasljati od uzbudenja. Sigurna sam da je htio reci “gaduro” ili tako nesto, ali nije mogao to izgovoriti. Samo sam se nasmijesila, mirno i hladno.
– “zelis li znati sto mi se ne svida kod tebe. Ti… Sve ste vi zene iste. Dolazite u razred odjevene izazovno i samo sjedite i bacate poglede okolo…Nemoj pokusavati to poreci, jer znam da je to, to.
To je potvrdilo moje sumnje. Profesor se napalio na mene i zato me je mrzio. Podigla sam obrve i htjela da se obranim, ali on je digao svoju ruku i nastavio.
– “Vi, mlade djevojke, se sve pretvarate kao da ne znate sto radite, ali mene ne mozete prevariti. Ti znas prokleto dobro…da prokleto…kako odvlacite pozornost od bitnih stvari i kako motate muskarce oko malog prsta. Pogledaj se…pogledaj u to…sto si obukla…ne znam kako bih to nazvao…i dolazis kod mene obucena u tu…stvar…i ocekujes da ja to ne primijetim. Pa, mogu ti reci da sam prozreo tvoju igru. Jesam, i ti ne mozes utjecati na mene na taj nacin.”
Sad, neke zene bi isle na “iskrenost”, nastojeci igrati na kartu razuma, pa cak se i ispricati, a zatim bi se potrudile oblaciti pristojnije na njegovim predmetima. Mogu reci da kod njega to ne bi upalilo. On bi blistao zbog upucene kritike koja je upalila, ali svejedno bi mi dao cetvorku. Njegovo ponasanje je upucivalo kako je on seksualno frustriran i da je najvjerojatnije jos uvijek djevac. Najvjerojatnije je odgojen u strogo patrijarhalnoj obitelji. Plus toga sigurna sam da njegova stidljivost i nedostatak socijalnih vjestina odbijaju zene za koje je on bio eventualno zainteresiran. Tako ja vidim dva nacina djelovanja prema njemu. Prvi nacin je, da mu kazem kako je jedini razlog zasto se ja oblacim tako u razredu taj jer zelim da me zamijeti. Mogla bih dalje nastaviti kako me njegova osjetljivost uzbuduje, i kakav je on neshvaceni genij, i ostala slicna sranja. I onda bih rekla kako sam ga krivo shvatila, i da nikad nisam zeljela povrijediti ga. Pala bih mu u narucje , “priznavajuci” mu svoju skrivenu tajnu i ljubav prema njemu. Znala sam da bi to upalilo, ali onda bi se on zaljubio u mene, i ja bih morala nastaviti sa saradom sve do kraja moga skolovanja, a to je skoro puna dva semestra. To jednostavno nije dolazilo u obzir, iako sam znala da sam sposobna za takvo sto. Ali pomisao da bih morala biti s njim neko duze vrijeme uzasavala me. Srecom, znala sam jos jedan nacin koji je bio kraci, a bio je ugodniji. Sve to proslo mi je kroz glavu u tih nekoliko sekundi koliko je profesor Maric “pizdio”. Znala sam da treba stupiti u akciju odmah, ako zelim da plan uspije. Ustala sam se i stavila ruke na bokove