Prije dvadeset godina otišao sam u Njemačku, ostavivši suprugu Sonju sa troje djece u Bosni. Morao sam, ostao sam bez posla, firma je otišla u stečaj.
Snašao sam se dobro, mašinski sam inžinjer, zaposlio sam se u fabrici elemenata za poljoprivrednu mehanizaciju. Imam pedeset godina, igrao sam fudbal, i sada u Njemačkoj poigram rekreativno. Vozim i bicikl, a vješt sam i u vožnji kanua. U Bosni su mi supruga, sin i dvije kćeri. Supruga je više nego vrijedna i sposobna žena, na njoj je cijela kuća. Šaljem joj novac dva puta mjesečno, trenutno joj ništa ne oskudijeva, osim mene.
Sin je najstarije dijete, ima dvadeset i pet godina. Rođen je dok sam još bio na četvrtoj godini mašinstva. Olja je tema ove ispovijesti ima 22, a Tamara 20 godina.
Sin je zaposlen, u ozbiljnoj je vezi sa djevojkom, programer je i stanuju odvojeno. Olja je popustila na fakultetu, napustila je studije nakon druge godine i nezaposlena je, a Tamara se nakon srednje škole zaposlila u telekomunikacijskom sektoru. Često idem kući, donosim im redovno što im treba, a svaki susret sa suprugom Sonjom je stastven.
Sonja me je nazvala preko vibera i rekla da ima probleme sa Oljom. Nakon prekida studija raskinula je sa momkom Ognjenom, koji je bio sjajan dječko. Nakon njega zabavljala se sa još dvojicom momaka, koji nisu baš na dobrom glasu. Svađala se često sa majkom, odbijala je da se zaposli u velikom marketu, iako joj je posao bio obezbijeđen.
-Ja Milane ne znam šta ću sa Oljom. Baš me nervira i ne sluša, izlazi i vraća se oko dva ili tri, bojim se samo da ne zatrudni. Moraš popričati sa njom, rekla mi je moja supruga Sonja.
Nakon tri dana nazvala me je Olja i rekla da se sprema da dođe kod mene u Štutgart.
U Štutgartu imam dvosoban stan, ali sam ga iznajmio za dobar novac jednom mladom bračnom paru. Kupio sam sebi garsonjeru i ona mi je dovoljna.
Olja mi je rekla da namjerava da pronađe posao u Štutgartu, da su joj svi dosadili, i da želi da daleko od svih započne novi život. Radovala me njena odluka, ali sam se brinuo za smještaj. Morao sam preurediti garsonjeru, prostoriju sam pregradio paravanom, sebi sam kupio udoban dušek, koji na podu nije mnogo zauzimao. Olji sam namijenio svoj udobni ležaj, kupio sam nekoliko posteljina i jastuka, napunio frižider hranom i pićem, baš sam se potrudio.
Olju sam sačekao na autobuskoj stanici. Vožnja do stana trajala je nepunih deset minuta. Pokazao sam joj njenu polovinu ormara, ležaj, stalažu u toaletu, upoznao je sa svakim ćoškom garsonjere, a onda skuvao kaupućino.
Razgovarali smo šta bi to i gdje mogla raditi. Dao sam joj njemačko-srpski rječnik da uči njemački jezik. To je riječnik još iz mog vremena. Od pomoći su joj bile podvučene riječi i rečenice. Razgovarali smo o marketima, zatim o nekim domovima koji trebaju asistente u njegovanju starih i nemoćnih lica, a ja sam razrađivao šemu na koji način da je zadržim u Njemačkoj duže od tri mjeseca.
Sve i da je htjela nije mogla naći zaposlenje prije dvadesetak dana. Bio je april, čvrsto smo vjerovali da će u maju početi da radi. Uvjerio sam je da ne treba da se brine, da sam sposoban da je izdržavam, da sam u dobroj vezi sa predsjednikom moje kompanije, gdje sam izuzetno cijenjen i da kopam i rukama i nogama da je zaposlim kod sebe. Olja je završila srednju tehnološku školu hemijskog smjera, hemijski je tehničar. Računao sam da bi mogla biti od koristi u laboratoriji fabrike u kojoj radim.