Zgodna kolegica sa posla – I dio

Zvala se Biljana… Neki bi rekli da izuzetno smara… neki da previse prica… drugi pak da je dosadna… a za mene… za mene je uvek bila olicenje prave zene, zenstvene, strastvene, elegantne. Sklop njenih boja koje na sebi gaji uvek su mamili svaki moj kompliment upucen njoj, i onda, kada bi kompliment dopro do njenih usiju sakrivenih iza crne, kratke blago uvijene kose… onda bi se pojavila i malena rupica na njenom vitkom obrazcicu, okice bi se rasirile tezeci da izadju van okvira naocara koje je nosila, otvorila bi se njene carobne usne i tada bi blistavi i iskreni osmeh izmamio svaku iskru u meni… iskru i ponekad nesto vise.. jednostavno me je lozila. Bila je starija od mene, udata, majka dvoje dece, ali meni je prosto bilo nemoguce ne primetiti njenu vitkost, njenu energiju i toplinu njenog osmeha. Da li je mislila da mi se svidja ili mozda nesto trece ali kako je vreme odmicalo i sve cesce moji komentari mamili njen osmeh, primetio sam da je sve cesce bila lepse i lepse sredjenija i doterana. Mozda se i nista ne bi dogodilo da nije bilo prekovremenog posla zbog kojeg smo nenadano oboje otpoceli u nedelju… dan za odmor…

\’Otkud ti\’… prepade me zenski glas

Uvidivsi njenu lepotu nisam znao sta da kazem.. nosila je crnu usku haljinu do iznad kolena, belu kosulju ispod koje je imala beli cipkasti brus. Topli osmeh s njenog lica i uzarene oci lepotice zanemile su moju cud jer prosto nisam znao kuda cu… u trenu mi je proslo da je nedelja, da smo sami na poslu… i da je ona tu… olicenje mojih mastanja.. iako imam devojku sa kojom imam fantastican odnos, Biljana… Sa Biljanom bih probao sve…

\’Radim\’… pomalo iznenadjeno… \’otkud ti. Sama ili … \’

\’Potpuno sama\’ kao da je zelela da cuje moju reakciju na to.. \’sama i ne znam kada cu zavrsiti svoje obaveze\’…

sela je za svoj sto koji je dijegonalno od mog, namestila se udobno u svojoj stolici, prebacila kosu preko usiju i krenula lagano sa radom. Nije zelela da me pogleda neko vreme verovatno znajuci da analiziram svaki njen pokret, njene ruke koje setaju po stolu, njen vrat koji i iz daleka mami moje usne, njene grudi koje se lagano napinju pri svakom njenom udisaju… malo pomalo oslobodili smo se i dobacivali po koju rec da ne bi bilo neme situacije. Posle neke neobavezne caske i mojih komplimenata, malo smo popili kaficu, zatim cokoladu i posao se sam radio jer kao da smo bili u zaru neke pozitivne struje koja nas je nosila.

Vreme je teklo i za cas je sat oktucavao 14h kada se zacu njen mobilni. Iz razgovora sam skontao da je muz sa druge strane, a ona… zaboravivsi da je 14h, izvinula mu se i napomenula da je tesko da ce skoro doci… najvise me je zaintrigirao odgovor da je sama i da nema razloga da on dolazi jer joj ne moze pomoci… doduse, bila je u pravu… jer kako moze inzenjer da pomogne u finansijskim krugovima…  Cuvsi njen odgovor u trenu sam se uzbudio… pomislih.. covece.. pa mi cemo jos da se i kresnemo… nisam cekao drugu priliku nego hop skokom da se osvezim, usput nanesem svoj parfem kojeg uvek nosim sa sobom, pa do njenog stola… kao da li joj treba pomoc sto je prihvatila. Priblizio sam stolicu do njene i krenuli smo u zajednicki rad. Nisam zeleo da budem divljak i odmah da je startujem ali lagani potezi, dodirivanja, dah uzbudjenja i umora, komentari kako lepo mirise i slicni njima grejao je atmosferu izmedju nas. Cak i onda kada bih odmarao svoju ruku na levom kolenu delicima svojih prstiju bih je dodirivao po njenom kolenu.

Please wait...

Imamo još za tebe...

Možda Vam se sviđaju i ove
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
0
Ostavi svoj komentarx