Nakon svih onih ludih događanja u Opatiji, osjećao sam da moramo pod hitno stati na loptu. To što se tamo dogodilo s Goranom i onim barmenom Draganom, ono javno poniženje i divljaštvo, jednostavno nije bilo normalno. Morali smo se nekako vratiti u normalu, jer je sve otišlo prebrzo, postalo je previše ludo i opasno.
Po povratku u Zagreb, Marina se ševila kao luda gdje god je stigla, s kime god je htjela – sa svojim šefom, pa s nekim od njegovih prijatelja, a na poslu su svi već naveliko pričali kakva je kurva. Meni bi povremeno popustila, čisto da me drži na lancu, a ja sam uglavnom sjedio sam kod kuće, drkao i osjećao kako gubim tlo pod nogama. Razmišljao sam kako da to ludilo nekako makar dijelom vratim u normalu. Na kraju sam organizirao 14 dana odmora u Španjolskoj. Marina se odmah složila i obećala, onako ozbiljno, da će to zaista biti odmor – samo nas dvoje, bez ikakvih avantura, bez drugih muškaraca. Samo sunce, more, restorani i dobro vino, baš kao nekada.
Put u Španjolsku: Lažni mir u Marbelli
Došli smo u Marbellu s idejom da sve ostavimo iza sebe i samo uživamo. Nadao sam se zaista da je tako, da ćemo biti normalan bračni par koji liječi svoje rane. No, čim smo stigli u taj luksuzni resort, vidio sam joj u očima da se neće smiriti. Prvih par dana bilo je prividno mirno – ležali smo uz bazen, ona je pila hladne koktele i čitala knjigu, ali oči su joj stalno bježale prema plaži.
Trećeg dana otišli smo na jednu izoliranu nudističku plažu, skrivenu iza visokih stijena. Marina je polako skinula svoj lagani pareo, a zatim i gornji dio kupaćeg. Stajala je tamo na suncu, pokazujući sve – i zrelost i nesavršenosti koje su je činile stvarnom. Imala je 55 godina i njezino tijelo je nosilo tragove vremena: sise su joj prirodno visjele, koža na trbuhu je bila mrvicu opuštenija, a široko dupe nije bilo onako čvrsto kao kod klinki. Ali upravo je to zračilo nekom bolesnom privlačnošću. Šetala je uz sam rub mora, dopuštajući muškarcima u blizini da je upijaju pogledima. Nije bježala od njihovih očiju; naprotiv, hranila se njima. Svaki put kad bi osjetila nečiji fiksirani pogled na svojim grudima ili bedrima, njezino bi se držanje ispravilo, a bokovi bi se počeli gibati još senzualnije. Bila je svjesna da ti mladići na plaži imaju svoje vršnjakinje koje god požele, ali da ih zapravo najviše pali jedna ovakva iskusna, zrela žena koja točno zna što radi.
Sve se promijenilo tog trećeg popodneva uz hotelski bazen. Grupa od petnaestak mladića, skandinavskih rukometaša, ušla je u prostor kao vlasnici svijeta. Bili su ogromni, širokih ramena i snažnih nogu, istetovirani i sirovi. Oko njih su se odmah sjatile mlade cure, sponzoruše u minijaturnim bikinijima. Marina je spustila naočale i fiksirala Larsa, najvišeg plavog diva među njima. Znala je da njena zrelost i iskustvo daju nešto što te klinke nemaju. Bila je u pravu – Lars ju je pogledao, i zanimanje u njegovim očima bilo je očigledno.
Pri povratku u sobu, na recepciji nas je zaustavio vrlo ljubazni, markantni mladi Španjolac, djelatnik hotelske animacije. Pogledao je Marinu ravno u oči, s onim tipičnim mediteranskim šarmom, i rekao: “Hey, beautiful lady… You must come to the White Party tonight. Live music, premium champagne, and the dress code is strictly white – elegant and sexy. You will make the night perfect.” Marina mu se zahvalila uz zagonetan osmijeh, a u očima joj se već vidjelo da joj je ta ideja potpuno zapalila maštu.