Što to radim od svog života? Došli smo ovdje da pobjegnemo od ludila iz Zagreba, da spasimo brak, da je “vratim u normalu”. Obećala mi je da ćemo biti sami. A ja? Ja sam je ponovno, vlastitim riječima, gurnuo u krevet trojici balavaca koji bi joj mogli biti sinovi. Sjedio sam tamo, drkao i gledao kako je rastežu i pljuju po njoj kao po najjeftinijoj uličarki. Najgore od svega… ta spoznaja me nije zgađala. Unutra, u dubini duše, osjećao sam bolesno uzbuđenje zbog njezina potpunog moralnog pada. Užasavala me pomisao da je više ne mogu doživjeti kao suprugu, nego isključivo kao staru, istrošenu kurvu koja služi za pražnjenje tuđih kuraca. Je li naš normalan život ikada uopće postojao ili je sve ovo bila naša stvarna priroda koja je samo čekala pravi okidač?
Marina se polako pomaknula, maknula ruke s lica i sjela na krevet. Pogledala je svoje tijelo – bedra su joj bila prepuna crvenih tragova od grubih stisaka, a iz njezina šupka i pičke polako je curio ljepljivi koktel sperme trojice rukometaša. Ustala je i otišla do kupaonice. Pratio sam je pogledom. Dugo je stajala pred velikim ogledalom, promatrajući svoje zrelo lice, borice oko očiju i grudi koje su visjele, umrljane bijelim tragovima. U očima joj se vidjela nedoumica, tko je ona zapravo postala? U Zagrebu je bila ugledna žena, imala je status, obitelj, karijeru. A ovdje, pod utjecajem jednog dima trave, pretvorila se u agresivnu, nezasitnu životinju koja moli balavce da joj razvale šupak bez ikakvog maziva. Osjećala je strašan, razdirući sram zbog toga što je dopustila da je toliko poniže, ali u isto vrijeme, taj isti sram ju je divlje napaljivao. Njezino tijelo je još uvijek pulsiralo od Svenovog kurca. Shvatila je da je granica prijeđena i da povratka na ono staro više nema. Ta “stara koka” u njoj potpuno je prožderala Marinu, i ta spoznaja ju je plašila jednako koliko joj je pružala bolesnu slobodu.
Okrenula se prema meni, oslonila se na dovratnik kupaonice, a niz bedro joj je skliznula kap tuđe sperme. Pogledala me onim svojim staklenim, napušenim očima u kojima više nije bilo ni trunke one stare Marine. “Mužicu…” rekla je promuklim, uništenim glasom, dok joj je kut usne lagano zaigrao u perverznom osmijehu. “Ovdje nema natrag u normalu. Moja pička i moje dupe… oni su sad otvoreni za ovaj grad. Tek smo počeli.”
Soba je i dalje mirisala na grijeh, a oboje smo znali da je naš četrnaestodnevni odmor upravo postao karta u jednom smjeru za potpuni pakao.